U oktobru 2013. se pred obalom italijanskog otoka Lampeduza utopilo 360 izbjeglica. U februaru ove godine je prilikom pokušaja da se iz španske enklave Ceuta plivajući domognu Maroka, život izgubilo 15 osoba. U pravilu se radi o spektakularnim nesrećama kao što je ova, koje se pobrinu za to da izbjegličke tragedije na granici EU privuku pažnju javnosti.
Ali, drame se dešavaju i kada niko ne gleda. Koliko ljudi pogine na putu ka Evropi, u nekom od pretrpanih izbjegličkih brodova na Sredozemnom moru, ili pri pokušaju da savlada jednu od graničnih ograda koje španske enklave u Africi trebaju izolovati od izbjeglica? Informacija o tome do sada skoro da nije bilo, a naravno ni pouzdanih podataka. Zato je jedna grupa novinara iz različitih evropskih zemalja preuzela težak zadatak da sve slučajeve dokumentira.
“Podaci ne čude”
Informacije potiču prije svega iz takozvanog UNITEDA, mreže od preko 560 nevladinih organizacija iz cijelog svijeta. “Najprije smo mislili da trebamo provjeriti postojeće podatke”, kaže francuski novinar Nicolas Kayser-Bril. Ispostavilo se međutim da se naprimjer u jednoj dokumentaciji mnogi slučajevi pominju, u drugoj ih uopšte nema, ali se zato pominju neki drugi. “Na taj način smo konstatovali da je stvarni broj stradalih mnogo veći nego što se mislli. Počeli smo prikupljati i analizirati izvještaje iz novina i drugih javnih izvora informacija.”
Bilans tog rada je poražavajući: od početka stoljeća smrtno je stradalo preko 23.000 ljudi – do 5000 više nego što se do sada mislilo. Te brojke nisu nove, navodi nasuprot tome Evropska komisija. “Ne vidim u tome suprotnost sa našim procjenama”, kaže Michele Cercone, glasnogovornik komesarke EU za unutrašnja pitanja Cecilie Malmström. Kako kaže, u novim brojkama ne vidi novu dimenziju.
Novinar Nicolas Kayser-Brilu u to međutim sumnja. “Razgovarali smo sa nizom ljudi u zvaničnim institucijama na nivou EU, ali i na nacionalnim nivoima i ubijeđeni smo da niko nema pojma o tome koliko migranata umre na putu do Evrope”. Stvarni broj stradalih je možda i već jer svi slučajevi nisu dokumentirani. “Znamo da naši podaci nisu tačni, ali to je najbolje istraživanje koje trenutno postoji”, kaže ovaj novinar za Deutsche Welle.
Politika prema izbjeglicama
“Evropska komesarka Malmström u brojkama istina ne vidi veliku novost, ali ih smatra kao potvrdu za svoju dosadašnju politiku u kojoj traži da se više učini na polju zaštite izbjeglica”, kaže Michele Cercone. Evropska komisija je odavno od zemalja članica zatražila da promijene neke stvari i da se omogući više legalnog useljavanja: “Dakle radi se o dugoročnom naseljavanju izbjeglica kako bi se izbjeglo da ljudi kojima je potrebna pomoć, dospiju u ruke trgovaca ljudima koji za njih organiziraju ta smrtonosna putovanja. S druge strane, mi imamo blisku saradnju sa zemljama porijekla kako bi suzbili mreže kriminalaca i krijumčara koji se iza toga nalaze”, kaže Cercone i nalašava da odluka o dugoročnom boravku za izbjeglice zavisi od zemlje članice: “Komisija ih na to ne može prisiliti.”
Izbjeglička politika EU je svakako već godinama izuzetno kontradiktorna. S jedne strane se uvijek naglašava da se želi zaštititi život izbjeglica. S druge strane su zemlje članice prije svega zainteresirane da se što bolje zaštite od vala izbjeglica. Tako se Evropska unija na svojim vanjskim granicama sve više oprema. Novi sistem za nadgledanje – Eurosur se sa svojom modernom tehnikom kao što su letjelice za nadgledanje, pobrinuo za to migrantima uopšte ne može poći za rukom da se domognu evropskog tla. Stoga mnogi govore o “Utvrdi Evropa”.
Spasiti izbjeglice ili čekati?
Ova kontradiktornost pokazuje se i u tome što evropska agencija za nadzor granica “Frontex”, s jedne strane obalu Evrope želi zaštititi od migranata, ali istovremeno im i pomoći ako se nađu u nevolji na moru. Za noge je to neshvatljivo: “Frontex ima zadatak da organizira odbranu od migranata”, kritikuje Ska Keller, poslanica iz stranke Zelenih u Evropskom parlamentu i dodaje: “Ako zaista želimo spasiti ljude, onda moramo stvoriti legalne puteve ulaska u Evropu.”
To smatra i Geert Ates iz Organizacije UNITED: “Izbjeglice će uvijek dolaziti, bez obzira kojim putem. Pitanje je samo koji put je opasan i koliko ljudi će na njemu stradati.” On ne misli međutim da će EU uskoro promijeniti svoju politiku prema izbjeglicama: “Tamo je samo važno da se granice zatvore. Ako želimo nešto promijeniti, onda to moramo učiniti na nivou država, u zemljama članicama.”
Međutim, i predstavnici zemalja članca su na proteklom afričko-evropskom samitu bili suzdržani kada su u pitanju izbjeglice. Šefovi država i vlada iz EU i afričkih zemalja su istina bili složni u ocjeni da ubuduće žele spriječiti izbjegličke tragedije kao što je ona ispred Lampeduze. Konkretnih obećanja koliko zemlje EU žele prihvatiti izbjeglica, nije međutim bilo.
