Baš poput ljudi vojnika, pripadnici vrste mrava iz subsaharske Afrike kreću u borbu stupajući u formaciju, a nakon bitke svoje ranjene ‘saborce’ nose u mravinjak na oporavak.
“To ne rade zbog altruizma”, rekao je entomolog Erik Frenk, vodeći naučnik tima koji je u Obali Slonovače proučavao ponašanje vrste mrava Megaponera analis.
“To rade jer je korisno za koloniju. Povrijeđeni mravi nakon oporavka ponovo idu u borbu i ostaju funkcionalni članovi kolonije”, objasnio je.
Ovi mravi, koji mogu da narastu do dva centimetra, ‘specijalisti’ su za lov na termite i koriste prepoznatljivu strategiju.
Izviđači napuštaju mravinjak i kreću u potragu za termitnjakom. Nakon što ga pronađu, vraćaju se po nekoliko stotina ‘ratnika’ i vode ih u formaciji u bitku. Mravi koji su povrijeđeni u borbi luče feromone, što predstavlja znak da im je potrebna pomoć.
Nepovrijeđeni saborci ih podižu i zajedno s mrtvim termitima nose u mravinjak u istoj formaciji.
Mravi koji u borbi s termitima izgube jednu ili dvije od svojih šest nogu mogu brzo da prilagode svoju motoriku i u roku od 24 sata budu gotovo jednako brzi kao da su zdravi. Lakše povrijeđeni mravi mogu u nove pohode već za sat vremena.
Frenk je rekao da ga je takvo ponašanje kod beskičmenjaka iznenadilo.
“U prvi mah mi je bilo nelogično. Ali, kasnije smo shvatili da je dobro za pojedinca. Spasavanje povrijeđenih mrava u konačnom je dobro za koloniju. Grupa svakog pojedinca smatra vrijednim”, rekao je.
Takvo spasavanje pripadnika svoje vrste često je kod primata i drugih vrsta sisara poput slonova, delfina i pacova.
