Tod i Melisa Pukala iz Amerike dvije godine su pokušavali da ‘pripitome’ Kvitu, tinejdžerku koju su usvojili u Liberiji, ali pošto im je djevojka uporno zadavala glavobolju, riješili su da joj pronađu novi dom i da brigu o njoj prepuste drugom paru. Da bi ovo uradili, oglasili su se na internet sajtu za re-udomljavanje djece.
Ovakve internet stranice prepune su oglasa koji potresno podsjećaju na oglase za pronalaženje novog doma kućnim ljubimcima. Od 1990. Amerikanci su usvojili 243.000 mališana iz drugih zemalja.
Ali za razliku od roditelja koji djecu usvajaju u Sjedinjenim Državama, odrasli koji po djecu odlaze preko okeana nemaju treninge i pripremu za roditeljstvo, ali ni kontrolu nakon usvajanja djeteta.
Da biste dijete koje ste usvojili dali na staranje nekom drugom, dovoljno je da oba para potpišu izjavu o prenošenju starateljstva u prisustvu sudskog notara, ali ni ovaj zakonski minimum često se ne poštuje.
Ovoj djeci, roditelji koji su ih usvojili a više ne žele da se brinu o njima, novi dom često nalaze preko Interneta.
Pomenuta djevojčica Kvita imala je lošu sudbinu. Samo dva dana nakon postavljanja oglasa, porodica Pukala je riješila dvogodišnji problem. Kvita je spakovala stvari i sa Todom i Melisom pošla u novi dom, gdje su je dočekali ljubazni i nasmijani Nikol i Kelvin Ison.
Melisa je bila ubijeđena da djevojku o kojoj je brinula dvije godine ostavlja u sigurnim rukama. Ipak, Isonovi su bili sušta suprotnost podobnim roditeljima. Par je prije Kvite nekoliko puta re- udomljavao djecu sa interneta, oboje su bili optuženi za seksualno zlostavljanje djece koju su čuvali, a Nikol ima i dvoje biološke djece koju joj je socijalna služba oduzela.
Kada je nakon nekoliko dana brižna Melisa pokušala da stupi u kontakt sa porodicom Ison i provjeri kako je ćerka koje se odrekla, niko joj se nije javljao.
Ispostavilo se i da se tinejdžerka nikad nije pojavila u školi koju je trebalo da pohađa, a kada je policija otišla da provjeri šta se dešava, zatekla je prazan parking na kom je nekada bila prikolica porodice Ison.
Porodica Ison i Kvita nađeni su konačno u Njujorku, a djevojka je oduzeta novim starateljima i vraćena u dom Pukala, roditeljima koji su je se prethodno otarasili.
U kući niko nije vodio računa i sklanjao stvari ili prao sudove, a noću su me Nikol i Kelvin zvali da spavam sa njima u krevetu. Mislim da ovo nije bilo u redu, jer je Nikol u krevetu bila gola – svjedočila je Kvita kasnije o svom životu sa porodicom Ison.
Iako Nikol Ison tvrdi da ove tvrdnje nisu tačne, još jedno od djece koja su bila smještena kod Isonovih nakon što su ih se zakonski staratelji odrekli, ispričalo je vlastima istu priču.
Prenošenje starateljstva nad djecom u Americi je iznenađujuće lako, pošto su vlasti uvidjele da će ovako roditeljima koji imaju poteškoća omogućiti da brigu o djeci prepuste ljudima od povjerenja.
Međutim, ovakav zakon doveo je do toga da ljudi koji su roditeljstvo zamišljali drugačije, prepuštaju brigu o djeci potpunim strancima, koji kasnije nerijetko zlostavljaju tu djecu.
Tako jedna djevojka koja je usvojena iz Rusije danas svjedoči o tome kako je mladić koji je živio u njenom drugom domu u Americi, nakon što je imao seks sa njom urinirao po njenom tijelu, dok druga djevojčica svjedoči o tome kako su je novi staratelji nakon re- udomljavanja tjerali da kopa sama svoj grob. Dosijei su puni ovakvih priča.
Nakon slučaja sa sedmogodišnjim dječakom kojeg je majka poslala samog nazad u rusiji sa porukom da više ne želi da se brine o njemu, Rusija je zabranila Amerikancima da usvajaju djecu iz ove zemlje, a i Kina i Gvatemala pooštrile su kriterijume za usvajanje svojih mališana koje žele da usovje američki parovi.
Ovo je rezultovalo tme da se u poređenju sa 2004. kada je usvojeno oko 23.000 mališana iz drugih zemalja, broj usvajanja drastično smanjio i sada je manji od 10 000. Ipak , reudomljavanje je idalje normalna pojava. A zašto i ne bi bilo, kad u slučaju Kvite Pukala ni porodica Pukala ni porodica Ison, ni za šta nisu krivično gonjene?
