Postoje situacije u kojima za nekog čovjeka kažemo kako nema srca ili je bez mozga, ali to je samo figurativno. Jer bez srca i mozga nema života. Naravno da je svakoj osobi cilj da tokom cijelog života zadrži sve organe.
Ali čovjek je evoluirao u jače, zdravije i neovisnije biće. Zbog svih tih promjena bez nekih organa možemo živjeti. Iako niko to ne želi, dobro je znati bez kojih organa zapravo možemo živjeti.
S jednim plućnim krilom
Možemo živjeti i ako ostanemo bez oba oka, ako izgubimo udove ili nam odstrane glasne žice. Možemo živjeti i bez štitnjače, izuzetno značajne žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Ona je zaslužna za ispravan rast, razvoj, metabolizam i ostale tjelesne funkcije.
Osobama kojima se odstrani štitnjača propisuje se uzimanje hormona štitnjače, ali mogu nastaviti živjeti normalnim životom. Ljudi mogu živjeti relativno normalno i bez gotovo polovine mozga.
Bez pluća ne možemo, ali mnogo ljudi živi s jednim plućnim krilom. Ljudsko tijelo „skladišti“ rezerve zraka i zato može živjeti bez jednog plućnog krila. Osobi kojoj se odstrani jedno plućno krilo i dalje ostaje kapacitet pluća od 70 do 80 posto.
A postoje i drugi organi koji mogu biti u potpunosti odstranjeni i to opet ne mora imati velikog uticaja na naš život. Sljedećih sedam organa nije od ključnog značaja za opstanak.
1. Slezena
Ovaj se organ nalazi na lijevoj strani trbuha, a najčešće ga odstranjuju uslijed povrede, do čega dolazi lako s obzirom na to da je smješten odmah ispod rebara.
Oblaže ga tanka maramica koja se lako cijepa, što znači krv može lako iscuriti ako dođe do oštećenja slezene. Ukoliko se ne primijeti na vrijeme ili ne liječi, ovo stanje može dovesti do smrti.
Slezena se sastoji iz dva različito obojena dijela. Tamnocrveni dio skladišti i razlaže crvene krvne ćelije, dok bijeli džepići skladište bijela krvna zrnca i trombocite.
Ljudi sasvim normalno mogu živjeti bez slezene jer jetra igra važnu ulogu u razlaganju crvenih krvnih zrnaca i njihovih komponenti, dok druga limfoidna tkiva pomažu u održavanju imunološke funkcije koju inače vrši slezena.
2. Želudac
Ovaj organ zadužen je za jednu od četiri glavne funkcije u našem organizmu – mehaničko usitnjavanje hrane kontrakcijama i njeno hemijsko razlaganje putem lučenja kiseline.
Želudac se hirurški odstranjuje uslijed povrede ili pojave kancera. U tom slučaju jednjak se povezuje direktno sa tankim crijevom.
Šanse za uspješan oporavak izuzetno su velike, a ishrana pacijenata kojima je uklonjen želudac je normalna, uz upotrebu vitaminskih suplemenata.
3. Reproduktivni organi
Primarni reproduktivni organi muškaraca i žena su testisi i jajnici, koji dolaze u paru. Osobe mogu i dalje imati djecu ukoliko jedna polovina organa prestane funkcionirati.Nije rijetkost da se ženama uklanja maternica kako bi se izliječile od raka, a nakon toga one mogu nastaviti s normalnim životom.
Reproduktivni organi se u potpunosti hururški odstranjuju u slučaju povrede ili nastanka kancera. I nakon njihovog odstranjenja ne mora nastupiti neplodnost – tada na scenu stupaju drugi medicinski postupci – od vještački potpomognute oplodnje do transplantacije.
4. Debelo crijevo
Primarna funkcija ovog organa jeste apsorpcija vode i pripremanje fecesa za izbacivanje iz organizma njegovim sabijanjem. Ukoliko osoba oboli od raka ili neke druge bolesti, to može dovesti do djelomičnog ili potpunog odstranjivanja debelog crijeva.
Ljudi mogu živjeti bez debelog crijeva, ali im se ugrađuje mala vrećica koja skuplja stolicu. Također se može napraviti zahvat u kojemu tanko crijevo preuzme ulogu debelog crijeva i vrećica tada nije potrebna.
Većina ljudi se uspješno oporavi nakon operacije, mada pacijenti navode da osjećaju promjene u digestivnom traktu. Za brži oporavak preporučuje se konzumiranje meke hrane.
5. Žučna kesa
Žučna kesa smještena je ispod jetre, u gornjem desnom dijelu abdomena, odmah ispod rebara, a skladišti žuč koju luči jetra i koja pomaže u razlaganju masti u organizmu.
Kada tanko crijevo detektira masti, oslobađa se hormon koji uzrokuje kontrakciju žučne kese, a ona zatim oslobađa žuč. Ipak, višak holesterola ponekad dovodi do nastanka kamenja u žučnoj kesi.
Kamenje u žučnoj kesi može blokirati male kanale koji ispuštaju žuč. Kada se to dogodi, često je neophodno uklanjanje same žučne kese. Ova operacija poznata je pod nazivom holecistektomija.
Kamenje u žuči kod mnogih ljudi ne uzrokuje nikakve simptome, ali nisu svi te sreće. Godine 2015. iz žučne kese jedne Indijke uklonjeno je 12.000 kamenčića, što je svjetski rekord.
6. Slijepo crijevo
Ovaj organ u obliku crvuljka nalazi se u blizini mjesta spajanja tankog i debelog crijeva. Smatra se da služi skladištenju “dobrih” bakterija u organizmu sa ciljem njihove repopulacije u slučaju oštećenja crijevne flore.
Ukoliko crijevni sadržaj dospije u slijepo crijevo, ne može izaći napolje, što dovodi do upale. Teži slučajevi zahtijevaju potpuno odstranjivanje slijepog crijeva.
Ponekad se dešava da hirurzi ne uklone ovaj organ u potpunosti, što znači da nakon hirurškog zahvata opet može doći do upale. Osobe kojima je uklonjeno slijepo crijevo ne osjećaju razliku u kvalitetu života i nemaju nikakav poseban režim ishrane.
7. Bubrezi
Većina ljudi ima dva bubrega, ali može se preživjeti bez jednog, pa i bez oba ova organa (pomoću dijalize).
Uloga bubrega je filtriranje krvi sa ciljem održavanja optimalne količine vode i elektrolita u organizmu, kao i održavanje kiselo-bazne ravnoteže.
Bubrezi se zato ponašaju kao neka vrsta sita koje zadržava obilje korisnih materija poput proteina, ćelija i nutrijenata neophodnih organizmu. Ostatak (ono što nam nije potrebno) odlazi iz ovih organa u vidu urina.
Čovjek ima 2 bubrega, ali mu je potreban samo jedan da bi preživio. Postoje ljudi koji se rađaju s jednim bubregom, oni koji su ga uklonili zbog zdravstvenih problema ili ga donirali. Čovjek s jednim bubregom može živjeti s jako malo, najčešće nimalo zdravstvenih tegoba.
Ukoliko osoba ostane bez oba bubrega i podvrgne se dijalizi (priključenju na mašinu koja vještačkim putem, kroz upotrebu rastvora dekstroze, prečišćava krv), očekivani životni vijek pacijenta zavisi od nekoliko različitih faktora, uključujući sam tip dijalize, spol, starost, kao i obolijevanje od drugih bolesti.
Osoba koja je na dijalizi i nema naročito kvalitetan život jer je 2-3 puta sedmično vezana za mašinu koja zamjenjuje bubrege. Najbolje rješenje je transplantacija bubrega, ali često je vrlo teško pronaći odgovarajućeg donora.
Tri važne činjenice
1. Istraživanja pokazuju da žene nakon uklanjanja jajnika mogu živjeti jednako dugo kao i s njima, a kod nekih muškaraca se nakon uklanjanja testisa čak povećava očekivana duljina života.
2. Novije kirurške tehnike omogućuju odstranjenje cijelog debelog crijeva i izbjegavaju stvaranje stome. Izradom unutarnjeg “džepa” od tankog crijeva i njegovim spajanjem na analni sfinkter (kružni mišić na otvoru debelog crijeva) sačuva se integritet crijeva i otklanja potreba za stomom.
3. Nedavna su istraživanja pokazala da osoba koja krene na dijalizu s dvadeset godina može živjeti 16 do 18 godina, dok osoba koja krene u šezdesetima može očekivati još samo pet godina života.
