Neugodne vijesti o novim nuklearnim oružjima i raketama koje povremeno stignu iz Sjeverne Koreje, kao i razne druge globalne prijetnje, često su praćene najavama apokalipse koju će čovjek prije ili kasnije izazvati.
Međutim, ako u razmišljanju o štetnim posljedicama ljudskih aktivnosti odete i korak dalje, suočit ćete se sa pitanjem – može li čovjek zaista da uništi planetu nekakvom bombom? Ispostavlja se da je planeta Zemlja ipak prevelika da bi to bilo moguće.
Naime, jedan omanji zemljotres oslobađa daleko veću energiju od bombe kakva je bačena na Hirošimu. No, recimo da ste u mogućnosti da raspolažete svim nuklearnim i termonuklearnim oruđima koja je čovjek do danas razvio – to znači da biste imali na raspolaganju oko 50.000 nuklearnih bojevih glava čija je ukupna snaga ekvivalentna eksploziji 5000 hiljada tona, odnosno megatona dinamita TNT.
Mada smo kao civilizacija ponosni na toliki arsenal, pokazuje se da je i to nedovoljno da se planeta uništi i razbije na dijelove u velikoj eksploziji. To čak nije dovoljno ni da se usmrte svi ljudi na planeti. Naime, na osnovu testova čudovišnih termonuklearnih oružja iz šezdesetih godina kao što je sovjetska Car bomba od 50 megatona, koja je mogla da uništi sve na 1000 kvadratnih kilometara, može se procijeniti koliki efekat bi imala simultana eksplozija svih bombi na planeti.
Sa sadašnjih pet hiljada megatona, koliki je današnji arsenal, razaranje bi moglo biti samo sto puta veće, na oko 100.000 kvadratnih kilometara, a to je više nego nedovoljno. Takva eksplozija bi, zapravo, uništila manje od jedan posto onog dijela planete koji nastanjuju ljudi.
Da bi se nešto zaista uradilo sa bombama, neophodno je da i Zemlja sarađuje. Naime, ako se sve bombe detoniraju u jednom trenutku iznad zemlje i na kopnu, moguće je izazvati takozvanu nuklearnu zimu. Podizanjem divovskog oblaka prašine u visoke slojeve atmosfere koji se ne bi slegao decenijama nastao bi privremeni mrak koji bi, zbog nedostatka Sunčeve toplote, mogao dovesti do ledenog doba.
