“Meni nije svejedno bilo doći iz više razloga. Drago mi je što sam došao, nezavisno gdje čovjek živio. Ne može se gumicom izbrisati vrijeme života, navijanja za fudbalske klubove i posjete mjestima i studiranja”, rekao je Krajišnik.
Na pitanje da li se smatra Sarajlijom, gost Pressinga je kazao da on više nije Saralije, te da je svaka izbjeglica nesretan čovjek.
“Ono što je čovjek ponio to nosi sa sobom zauvijek. Moja mala porodična firma nosi ime “Sarajevoinvest”. Sarajevo treba pripadati svim narodima koji su se na neki način borili, a ne jednom ili dva.”
Nakon povratka iz zatvora na Pale rekao je da Srbi trebaju tražiti oprost od onih kojima su činili zlo, ali i oprostiti onima koji su njima činili zlo.
“Kod nas se političari utrkuju i kopiraju zapadne političare, pa se izvinjavaju. Naš narod ne razumije izvinjenje, ali razumije oprost. Čovjek je sretan samo kada daje. Danas je neminovno da ljudi jedni drugima oproste. Ne pada mi napamet da mrzim jedan narod”, kazao je on.
Voditelj Pressinga, Amir Zukić, pitao ga je da li traži oprost za ono što je učinio zbog čega je osuđen 27-godišnjom kaznom, koja mu je poslije smanjena na 20.
“Mnogo sam analizirao da li sam uradio nešto loše. Svim medijima, pola godine nakon izlaska iz zatvora, sam poslao pitanje “da li je ikome Momčilo potpisao, naredio ili uradio neko zlo”. Najgora je osuda osuda ljudi s kojima ste živjeli. Ja sam kriv samo jer sam poremetio nečije planove.”
On je istakao da u njegovoj presudi stoji da je kriv zbog zločinačkog poduhvata grupe ljudi, jer je neko iz te grupe nešto uradio.
“Ne postoji niti jedna direktna kvalifikacija da sam ja nekoga protjerao. Ja sam poštovao presudu, ali nisam se složio da sam ratni zločinac. Sada ću tražiti reviziju i svim sredstvima dokazivati da nisam čovjek iz te priče. Nisu kazne godine zatvora, ali je kvalifikacija za nešto što niste uradili kazna.”
Predratni predsjednik Skupštine BiH je rekao da pravo na reviziju ima sljedećih 100 godina, te objasnio da je on osuđen za dešavanja na Manjači. “Ljudi su otišli u organizaciji Crvenog krsta. Oni su ih pozvali da odu.”
Etiketa ratnog zločinca je najgore što mu se desilo, priznao je.
“Mjerila u Hagu i kod nas su različita. Oni mjere što se neko drznuo da uradi nešto što nije odgovaralo nekoj velikoj sili.”
Biljana Plavšić, svjedočivši protiv Krajišnika, je rekla da on nije imao perifernu ulogu. Rekla je da je bio utjecajniji od Radovana Krajišnika i da je imao bliske veze sa Slobodanom Miloševićem.
“Zar je to grijeh? Alija Izetbegović je imao veze s čelnim ljudima, a zašto bi bio kriv zbog toga? Zašto bi Miro Lazović, predsjednik Skupštine za vrijeme rata, bio kriv što je neko protjeran s nekog kraja? Haški tribunal ima svoja mjerila”, kazao je Krajišnik za N1 i dodao: “Bilo bi mi krivo da su Muhamed Čengić, Krešimir Zubak ili Muhamed Filipović rekli da sam to uradio. Oni su mnogo puta dali primjer da sam pomogao ljudima da ih spasim i niko mi od Srba to nije zamjerio.”
Krajišnik je ispričao jedan događaj iz zatvorskih dana, kada je sretao ljude koji su činili zločine.
“Oni kada se probude su mokri od glave do pete, jer razgovaraju sa svojom savješću. Jedan mi je rekao da je sanjao čovjeka koji ga je molio da ga ne ubije. Ja nisam mogao doći sebi zbog njegove nesreće. Moja savjest je čista.”
Krajišnik je tokom emisije odbacivao optužbe na svoj račin, a na pitanje ko je počinio ratne zločine, ko je pobio više od 100.000 ljudi, silovao i protjerao blizu dva miliona ljudi, odgovorio je da postoje bolesni ljudi sa svih strana, te da je i sam izgubio člana porodice.
“Ima puno imena i te ljude treba tražiti. Svako ko je činio zločine treba odgovarati. Moja snaha je ubijena iz snajpera s muslimanske strane. Meni ne pada napamet da kažem da je za to kriv cijeli narod. To je uradio jedan čovjek. Tako je isto sa srpske strane. “
Haški tribunal je nizom presuda utvrdio povezanost Vrha RS, u kojem je bio Krajišnik, sa udruženim zločinačkim poduhvatom. Uskoro se očekuju presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
“Vrlo je ružno kada bih arbitrirati šta će biti. Mislim da se naopaka politika umješala. Ne može se neko osuditi na doživotni zatvor, a drugi put ga osloboditi. Volio bih da mi je neko sudio u BiH da vidim kako bi završilo.”
Krajišnik je naglasio da nije mogao znati šta se dešava u Sarajevu i u Srebrenici.
“Nemoguće je bilo znati šta se dešava. Razgovarao sam s Alijom Izetbegović i rekao mi je da ni on nije znao za Juku i gdje nestaju ljudi. Ovdje je bilo 25 zatvora. Zločine su ljudi strašno krili, niko se nije hvalio zločinom.”
Ispričao je da su vođeni brojni razgovori u Sarajevu i da su obrazloženja vojnika RS bila: “Napadaju nas, a mi samo odgovaramo vatrom na vatru”, te dodao da nijedan svjedok, od 180, nije rekao da je on uradio naredio ubijanje ili silovanje. “Ni Bošnjak, ni Hrvat ni Srbin”, naglasio je Krajišnik.
Ako ne uspije s revizijom presude ostat će upamćen kao prvi predsjednik Skupštine na svijetu osuđen za ratne zločine.
“To će biti bruka onoga ko me osudio. Ja sam poremetio samo određene krugove.”
Biljana Plavšić je priznala zločine i pokajala se u sudnici, nakon čega je osuđena. Kada je izašla iz zatvora rekla je da je “folirala”. Krajišnik to ne smatra primjerenim.
“Ja sam Srbin 101%, ali nema sile zbog čega bih mrzio Bošnjake i Hrvate. Oni su mi najbliži. Meni se javilo mnogo ljudi, koji nisu Srbi, i rekli da ne vjeruju da sam kriv”, izjavio je poslijeratni član Predsjedništva BiH.
Pogledajte video:
