Allahov Poslaniče,
znam da si volio svoj rodni grad – svoju Mekku. Govorio si da je ljubiti svoj rodni dom, svoju domovinu, isto što i ljubiti svoju vjeru.
Znam da si žalio što nisi upamtio svoju majku. Volio si da ti pričaju o majčinoj ljepoti, njezinoj dobroti, njezinoj radosti kad si se rodio, i njezinoj materinskoj ljubavi kad si prvi put zaplakao. Uvijek bi ti suze navirale kad bi ti pričali s kakvom nježnošću ti je majka tepala dok te je ninala. Bila je samo jedna žena u gradu, koja je imala sličan glas tvojoj majci i zato si se kao dječak prikradao ženskim sijelima da čuješ njen glas, da te želja mine za majkom.
Znam, Allahov Vjerovjesniče, da si Halimu, svoju majku po mlijeku, volio kao i svoju pravu majku Aminu. Halima joj je bila najsličnija. Ona te je voljela kao svoga sina. Bila je najsretnija žena na svijetu zato što joj je tvoj djed povjerio tebe na čuvanje i odgajanje kako bi upamtio ko si i šta si, da odrasteš u čistoj i časnoj beduinskoj obitelji u kojoj se cijenilo viteštvo, junaštvo i čast beduinska. Ti si sve to savladao uspješno. Bio si pravi beduinski dječak bistrog uma, britkog jezika i velikih snova. Halima je bila ponosna na tebe.
Znam, Allahov Vijesniče, da si bio jako tužan zbog rane smrti tvoga oca Abdullaha, ali si bio sretan što si imao djeda Abdulmuttaliba i amidžu Ebu Taliba, koji su se brinuli o tebi. Bio si jetim, ali nisi bio miskin. Bio si sretan kad ti je amidža ponudio da ideš sa njima u Siriju na poslovni put. Tvoj put je skratio vidoviti pobožnjak Behira, koji je prepoznao znak na tvojim leđima. Taj nevidljivi znak, kojeg je otkrio čovjek, koji je znao tajne nebeske, postat će najvidljiviji znak za sva vremena, za sva mjesta, za sve ljude i za sve narode svijeta. Taj čudesni znak promijenit će svijet, ali će i zasmetati tvojim amidžama Ebu Džehlu i Ebu Lehebu, kao i drugim mekkanskim mušricima, koji nisu htjeli da vide taj božanski znak, kojeg si ti nosio, niti su htjeli da čuju taj božanski glas, kojeg si ti prenosio.
Zbog njihova zuluma morao si napustiti svoj rodni grad i preseliti se ovdje u Medinu. Znam da nikad nisi prežalio svoj rodni kraj, svoju rodnu kuću, svoje uspomene iz djetinjstva, mezar svoje majke, svoga oca, svog djeda i svog amidže, ali misija zbog koje si se rodio bila je za tebe svetija. Ljubav tvojih istinskih sljedbenika, ensarija u Medini, bila je važnija od svega. Ti si im uzvratio svojom ljubavlju. Ostao si zauvijek sa njima i zbog njih ovdje u Medini, kao dokaz da je ljubav braće i prijatelja jača od svake druge ljubavi. Jača je i od ljubavi za rodnim krajem.
Ovaj ummet bez tebe, Muhammede, bio bi niko i ništa
Ostao si, Poslaniče, zauvijek ovdje u Medini i zbog nas koji smo došli danas da te zijaretimo. Koji stojimo pred tvojim kaburom. Koji te selamimo i salavat ti učimo za tvoj spas.
Ali ne zbog tebe, Poslaniče, već zbog sebe. Zbog grijeha naših od kojih nam nema spasa bez tvog šefaata tamo, gdje nema nikog našeg osim tebe, koji nas može prepoznati po glasu selama i salavata naših, koje ti evo šaljemo od srca našeg i od duše naše – tebi, Pejgambere, vjero naša od milosti Allahove poslana da nas čuva od ponora, da nam ne da da stanemo, da odustanemo, da se predamo.
Ta vjera nam ne da da te se odreknemo, da zaboravimo tvoje ime. Jer oni znaju da bez tebe i tvog imena, bez tvoje misije i tvoga djela ne bi se znalo za nas. Mi se ne bi znali iznova dizati iz pepela bez tvoga imena.
Ovaj ummet bez tebe, Muhammede, bio bi niko i ništa, bio bi zaboravljen, niko ga ne bi gledao, niko ga ne bi ništa pitao, niko ga ne bi ispitivao, niko ga ne bi prozivao, niko ga ne bi provocirao, niko ga ne bi progonio, kao što ni tebe ne bi progonili da im nisi govorio istinu. Jer njima smeta tvoja istina, koju su oni bili bacili da bi je zaboravili.
Kako nekad tako i sada, smeta im tvoja istina zato što hoće da žive kao da Boga nema.
Smeta im Šerijat zato što je ukinuo čedomorstvo ženske djece, zato što je ukinuo rasnu diskriminaciju, zato što je ukinuo inkviziciju, jer „nema prisile u vjeri“, zato što je ukinuo iskonski grijeh, jer svi ljudi se rađaju slobodni, zato što je ukinuo posrednike između Boga i čovjeka…
Smeta im Šerijat zato što ih podsjeća na vječne Božje zapovijedi: ne ubij, ne ukradi, ne laži, ne čini zulum na Zemlji, smeta im tvoje ime, smeta im tvoja misija zato što tvog ummeta ima sve više i više svugdje po svijetu, a najviše ga ima ovdje kod tebe da ti iznova položi zavjet kako neće odustati od tvoga puta, jer drugog puta nema za njega. Jer za tvoj ummet nema drugog spasa osim spasa u tvom šefaatu, kojeg je tvoj ummet zaslužio dok je sijao zdrave plodove sedam stoljeća za potrebe sedam gladnih i mršavih stoljeća, koje pojedoše generacije koje nisu bile dorasle izazovima vremena.
Tako je, Allahov Poslaniče – tvoj ummet i poslije tebe bijaše najbolji od svih. Bijaše tvoj ummet najbolji u vjeri i u nauci, u moralu i u politici. Bijaše tvoj ummet najbolji u miru i u ratu, na kopnu i na moru. Ali to nije više tako. Tvoj ummet danas nije najbolji. Nije ni najgori, ali jest u defanzivi jer ne zna kako da uhvati korak sa vremenom. Nije sposoban da se natječe ni u nauci, ni u umjetnosti, ni u tehnologiji, ni u sportu sa drugim narodima.
Ovi što odsjecaju glave nevnim ljudima u tvoje ime, osudili bi te na smrt
Tvoj ummet, Poslaniče, danas pati od džahiluka, pati tvoj ummet od sebičnosti, učmalosti, zatvorenosti, neslobode, nesigurnosti, besciljnosti, podijeljenosti, nedoslijednosti. Od licemjerstva pati danas tvoj ummet, Allahov Poslaniče, tvoj ummet je u suzama ovdje, čuju se bolni jauci tvog ummeta ovdje kod tebe, kod tvog kabura ovdje čuju se pozivi da se vratiš, da siđeš, da se pomoliš, da dođeš, da nas spasiš od dušmana u nama i oko nas.
Ali ne vraćaj se, Allahov Poslaniče, ne silazi, ne pomaljaj se, ne dolazi, jer ovi što odsijecaju glave nevinim ljudima u tvoje ime ne bi te prepoznali, oni bi te osudili na smrt ako im se ne pridružiš u njihovoj borbi protiv svega onoga za što si se ti zalagao i čemu si svoj poslanički život posvetio, a to je mir i blagost na zemlji.
Ti nisi došao sa sabljom da odsijecaš ljudima glave, kao što oni tvrde, već si došao sa Allahovom riječju da odsijećeš laž od istine i krivdu od pravde. Tebe je Allah poslao da usavršiš moral kod ljudi a ne da u ljude ugoniš strah i trepet od tvoje riječi i tvoje pojave.
Allahov Poslaniče,
tvoj ummet je danas u rasulu, u bratoubilačkom ratu, gorem od džahilijjetskih ratova između Evsa i Hazredža u Medini. Od strašnih eksplozija, silnih topova i ubilačkih pušaka niko nikoga ne čuje, niti tvoje božanske poruke dopiru do ušiju onih koji su se zainatili da ubiju sve što nije njima u ita`atu.
Svi žive od tvoje milosti svjetovima, i ovi koji te napadaju i ovi što te brane
Dušmani tvog ummeta optužuju tebe za nasilje, za terorizam, a sve zbog onih koji su izgubili zdrav razum. Oni tvrde da tebe brane od njih. Oni lažu, kao što lažu i ovi što tvrde da brane slobodu izražavanja, crtajući tvoj lik u karikaturama, kao slobodu njihove mržnje prema tebi i tvojoj božanskoj misiji. To su moderni Džeheli i Lehebi, koji od pakosti pale vatru mržnje i hoće da nama stanu na put poput Lehebove žene koja je palila vatru na tvom putu, i Džehela koji te je nogom gazio dok si sedždu obavljao u haremu Kabe. Drva Lehebove žene nisu se nikad upalila a Džehlova ruka se zauvijek sasušila, dok se tvoje ime, Poslaniče, usadilo u srce tvoga ummeta i nikoga ne može iz tog srca izbrisati. Niko tvoje ime, ni tvoj najljepši lik, ni tvoje najveće djelo ne može tvom ummetu omrznuti.
Ti si, Poslaniče, u našim srcima. Mi nemamo potrebu da imamo tvoju sliku na papiru niti da tvoju sliku držimo na zidu, jer bi nam je ukrali dušmani. Niti imamo potrebu da mašemo zastavama sa tvojim likom na ulicama, jer tvoje ime nije za ulice. Tvoje ime je za naša srca i naše duše. Tvoje ime, tvoj lik i tvoje djelo niko nam ne može ukrasti iz naših srca. Naša srca su tvoje srce, i tvoja duša, i tvoj lik, i tvoje djelo, i ove naše suze ovdje što ih ne možemo sakriti, i ovi naši uzdasi ovdje što ih ne možemo zaustaviti, i ovi naši selami i salavati ovdje što ih ne možemo izbrojati, sve je to tebi od nas, Poslaniče, a opet sve je to nama od tebe, Allahov Miljeniče; jer mi smo jedna duša, jedan ummet, jedan put, jedna sudbina ovdje na ovome i tamo na drugome svijetu. Bez tebe, Poslaniče, mi ne možemo nigdje. Sa tobom mi smo sugdje, na ovoj zemlji, gore na nebu i tamo u Džennetu, uz tvoj šefaat sa Allahovim izunom.
Lažu oni koji crtaju tvoj lik u karikaturama da to rade radi slobode izražavanja njihovog mišljenja. Ne, to je izraz njihove mržnje prema ljepoti tvog božanskog izraza u riječi koju oni ne mogu da dokuče. Ne, to je njihov ružni izraz kako bi pokazali da nemaju ništa ponuditi osim mržnje, da ne znaju ništa kreativno raditi osim sa tvojim likom se poigravati kako bi privukli pažnju na sebe, kako bi prodali svoju novinu, kako bi živjeli od tvoga imena, jer ništa drugo osim tvog imena nema tu vrijednost koja bi privukla pažnju svijeta
Allahov Poslaniče,
nikad više nisu spominjali tvoje ime tvoji protivnici i tvoji sljedbenici. Prvi iz patološke mržnje prema tvom najuspješnijem djelu u povijesti čovječanstva. A drugi iz velike ljubavi, ali i prevelike sebičnosti da u tvom šefaatu nađu spas za sebe. I tako svi žive od tvoje milosti svjetovima. I ovi koji te napadaju, kao i ovi što te brane. Ti si, Poslaniče, nevin i od jednih i od drugih.
Prvi ti ne mogu nauditi ni na koji način. Naprotiv njihova mržnja njih same razjeda. Što te više mrze sve više sami sebi škode. A ovi drugi što te brane, ništa ti ne pomažu, jer njihova odbrana tvoga imena i časti ne treba tebi, već njima. Oni brane tebe da bi zaštitili sebe. Oni se sakrivaju iza tvog imena da bi pokrili svoje slabosti. Oni brane tebe da bi opravdali svoje neopravdive postupke. Tebi ne treba ničija odbrana, najmanje od onih koji ne razumiju tvoju poslaničku misiju. Oni su svoje ime stavili ispred tvoga imena. Oni su umislili sebi da znaju više od tebe, jer ti pripisuju mnogo toga što ti nisi rekao kao da te isprave, kao da te dopune sa svojom umišljenom mudrošću. Oni su oholi poput šejtana koji se posvađao i sa samim Bogom.
Ni oni koji te napadaju ni neki od onih koji te brane nisu sposobni da shvate da tvoja misija nije bila za tebe, već za njih, da tvoja uloga na zemlji nije bila da sudiš, već da odgajaš, da tvoja vjera nije bila od tebe, već od onoga koji sve stvara, uzdržava i rastvara. Tvoja poslanička misija bila je da obraduje ljude, a ne da ih žalosti, da ljudima olakša, a ne da im oteža.
Allahov Miljeniče,
zbog svega što znam i što ne znam što ti rade dušmani i neki od tvojih maloumnih sljedbenika, osjećam se postiđenim pred tobom i zamišljam kako bi se ti tužno osjećao da vidiš da tvoj ummet pati zbog nesavjesnih vođa, zbog onih koji tvoje ime kaljaju, koji tvoju riječ iskrivljuju, koji tvoju poslaničku misiju obesmišljavaju, koji prodaju tvoj din za dinar, kojima ništa nije sveto osim njihove pohlepe za vlašću.
Allahov Miljeniče,
stidim se pred tobom zbog nemoći ummeta da oslobodi Mesdžidu-l-Aqsa od okupacije, da utješi uplakanu palestinsku djecu, da oslobodi zatvorenike, da vrati prognanike, da uspostavi mir u Svetoj zemlji sa sve potomke Ibrahimove, da u Palestini umjesto svetog rata zavlada sveti mir.
Allahov Miljeniče,
stidim me je pred tobom zbog djece Sirije, Iraka, Sudana, Jemena, Libije, Egipta, Somalije, Nigerije, Mijanmara, Filipina, Pakistana, Afganistana što nemaju mira, što imaju noćne more zbog ratova bez kraja.
Allahov Miljeniče,
sramim se pred tobom zbog samoubilačkih eksplozija u šiitskim i sunnitskim džamija i ne znam kako ćemo sutra izaći pred tebe kad nas budeš pitao ko vam je nadio ova sektaška imena, koja vas dijele i zbog kojih međusobno ratujete radi tuđih interesa, umjesto da vas ime musliman ujedini kao jedan i jedinstven Ummet, koji ima misiju širenja dobra.
Allahov Miljeniče,
Moja zadnja želja je da ti prenesem selame od mog naroda iz Bosne, koji nije izdao tvoje ime, niti je iskrivio tvoju božansku poruku, niti je žalio svog života u odbrani tvoga dina, zato upućujem moj selam našim bosanskim šehidima, koji su čast i ponos tvoga ummeta.
Moja dova, Allahov Miljeniče, je da se moj narod ujedini u vjeri i ljubavi, da vrati svoju izgubljenu čast, da njeni čelnici ne izdaju šehidsku krv, da nam se omili zajedništvo u domu i domovini, da jedni drugima budemo od pomoći u dobru i u zlu, da sačuvamo din i iman u našoj Bosni, u kojoj je ezan isti kao što je i ovdje u ovoj tvojoj džamiji.
Allahov Miljeniče,
neka je moja posljednja dova zahvala Allahu Uzvišenom i neka je selam i salavat na tebe, Njegovog posljednjeg Poslanika. Amin!
Piše: dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema 1993-2012.
