Moj momak smatra da sam ja glupača jer vodim računa o svojoj porodici i prijateljima. Naime zato što sestri pomognem sa zadaćom, odem majci očistiti kuću ili drugarici pomognem s ispitom sam ja idiot, majka Tereza ili tome slično. I svu energiju trošim na druge ljude umjesto na njega. Uvijek sve za druge mogu uraditi – osim za njega. Za sve brinem – osim za njega. I tako sigurno jednom u sedmici. A on sjedi kući, dana staža nema jer čeka da mu posao padne sa neba u struci jer on je ipak završio fakultet i ne može da radi bilo šta, živi kod roditelja sa svojih skoro 30 godina, od majke traži novce za kafu i cigare i tako u nedogled. Zajedno smo još od srednje škole i uvijek sam ga smatrala za dobrog i perspektivnog mladića u kojeg je vrijedilo ulagati. Kažem vrijedilo, nekad davno. Kad sam sve stavila na papir i pogledala koliko koraka idem ispred njega, osvijestila sam se da mi je on samo teret i da iz mene izvlači svu pozitivu koju sam imala. Zato je sada bivši.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.