Rat Demokratskog fronta protiv Tužilaštva Crne Gore zapravo je kopija nasrtaja čelnika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika na Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine.
Svi znamo kako priča počinje.
Na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori objavljeno je da je (u tom trenutku još uvijek: nepoznati neko) pokušao izvesti državni udar i uhapsiti ili ubiti tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Đukanovićeva Demokratska partija socijalista je pobijedila na izborima i sa partijama manjinskih naroda formirala Vladu.
Opozicija je odbila prihvatiti rezultat izbora, traži nove i do danas nije vratila u državni Parlament. Kao razlog navodi to što izbori održani na dan državnog udara ne mogu biti regularni.
Iako neregularan, opozicija ipak prihvata rezultat lokalnih izbora u Budvi i Kotoru, održanih takođe na dan državnog udara. U Budvi i Kotoru opozicija je pobijedila.
Od tada je mnogo ljudi uhapšeno. Neki su pušteni na slobodu, brojni su potpisali sporazum o priznanju krivice.
Nasilni scenariji
Đukanović je prije koji dan dao intervju za Večernje novosti. Tu je ponovio ono što se tokom vremena iskristalisalo kao stav crnogorskog tužilaštva i vladajuće većine: iza svega stoji Moskva, a za izvođača radova angažovani su ljudi okupljeni oko najveće, proruske opozicione grupacije Demokratski front.
Tužilaštvo je u međuvremenu stiglo veoma blizu – takoreći kuca na vrata – lidera DF-a Andrije Mandića. Uhapšen je, naime, Mandićev vozač i određen mu je pritvor od 30 dana.
Mandić je na to odgovorio prijetnjom da će “za svaku glavu iz Fronta letjeti još neka”.
U emisiji “Živa istina” autora Darka Šukovića, Mandić je nastavio sa razvijanjem nasilnih scenarija: “Saznaćete kakav će odgovor DF-a biti ako se podignu optužnice protiv naših članova zbog dešavanja uoči 16. oktobra. Pozivamo [tužioca] Milivoja Katnića i šefa režima da ne idu tim putem, jer će to samo produbiti krizu u Crnoj Gori. Dozvolite da bude iznenađenje šta će biti naše rješenje.”
Na pitanje planiraju li da, ukoliko neko iz DF-a bude procesuiran, ustanu i izazovu sukobe na ulicama, Mandić je rekao: “Naše reakcije će biti takve da će o njima biti upoznata javnost u Crnoj Gori. Ja očekujem da će se, ipak, neko u Tužilaštvu dozvati pameti, kako se ne bi unaprijed razvijao scenario građanskih sukoba.”
Mandić, dakle, formalno nije ni potvrdio, ni negirao da planira nasilje, ali je znakovito pomenuo “građanske sukobe”, u slučaju da on ili njegovi najbliži saradnici budu uhapšeni.
Sistematsko vrijeđanje tužioca
Mandićeva izjava je logična kulminacija, korak dalje u ratu koji DF-u i toj grupaciji naklonjeni mediji mjesecima vode protiv državnog Tužilaštva. Tokom tog, za sada verbalnog, sukoba državni tužilac Milivoj Katnić je sistematski vrijeđan, ismijavan i optuživan da je prijetnja miru u Crnoj Gori.
Izlišno je napomenuti kako je sve ono što se u Crnoj Gori od izbora naovamo dešava nezamislivo u konsolidovanim demokratijama i pravnim državama. Takođe je izlišno napomenuti kako, za to što Crna Gora takva država nije, najveću odgovornost ima vlast, koja je imala gotovo tri decenije da ojača demokratske prakse i institucije. Zašto to nije učinila kada je jasno kako bi u takvoj Crnoj Gori bilo nemoguće – jer je nelegalno – postojanje opozicione grupacije kakva je DF? Zato što bi u takvoj državi istovremeno bilo nemoguće i postojanje vladajuće partije kakav je DPS.
Elem, ono što se sada zbiva u Crnoj Gori jeste nesvakidašnje i opasno, ali ne i neviđeno: tamo gdje rečene demokratske konsolidacije nije bilo. Jer, neobično slično se desilo, i dešava se, u Bosni i Hercegovini. Gdje DF-u bliski, bratski Milorad Dodik vodi sličan rat protiv pravnog poretka i institucija Bosne i Hercegovine. Rat DF-a protiv Tužilaštva Crne Gore zapravo je kopija Dodikovih nasrtaja na tužilaštvo i Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Dodik je, na koncu, organizovao nelegalni referendum. Sada DF najavljuje da će učiniti to isto.
(Ne)legitimnost
Uz neskrivenu podršku Rusije, koja svakako ne nedostaje ni Dodiku, DF – ako im je vjerovati, a jeste, jer oni doista i čine ono što govore – planira organizovati neustavni i nelegalni referendum o ulasku Crne Gore u NATO. Front najavljuje da će svoj partijski referendum o državnom pitanju organizovati ukoliko odluku o članstvu u NATO donese Skupština.
Posve je jasno da će Skupština to učiniti, jer tako kaže Ustav. Koji propisuje da se o tom pitanju može odlučiti ili većinom glasova na referendumu, ili većinom glasova u parlamentu. Kao što je posve jasno da je to pravi razlog zašto DF bojkotuje rad Skupštine.
Kao što je posve jasno da opozicija, tvrdnjom da je parlament nelegitiman, posredno tvrdi da će nelegitimna biti i najvažnija odluka koju će parlament donijeti u ovom sazivu: ona o ulasku Crne Gore u NATO. Jer: ako je parlament nelegitiman, niti jedna odluka koju taj parlament donese legitimna ne može biti.
Kao što je posve jasno da će DF to, kada se za koji mjesec desi, upravo tako i predstaviti: kao nelegitimnu odluku nelegitimnog parlamenta.
I kao lijek za tu “nelegitimnost” ponuditi svoj nelegalni i nelegitimni referendum.
A ‘pripajanje Rusiji’?
U ovom trenutku, dakle, vlast prijeti hapšenjem lidera DF-a, a DF prijeti građanskim sukobima i referendumom, koji bi, ako bi bio održan, u paramparčad raznio ionako slabašni pravni poredak Crne Gore. Šta je sljedeće? Da DF, nakon što referendum održi ili mu referendum bude zabranjen, zaprijeti otcjepljenjem dijelova Crne Gore i njihovim pripajanjem Srbiji. ili, zašto ne, kad je već igranka – Rusiji?
To se, dakako, neće desiti. To je, dakako, pretjerivanje. Ali, pretjerivanje koje u sebi zadrži nešto istinito. Nešto što se može formulisati i ovako: Crna Gora je danas mnogo sličnija Bosni i Hercegovini nego što su to mnogi spremni priznati.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
