Medicinska sestra je posvojila djevojčicu imenom Gisele koja je imala problema sa zdravljem jer je njezina majka koristila drogu tijekom trudnoće.
Liz Smith medicinska je sestra i majka. Ona je uvijek htjela to i biti te se zainteresirala za medicinu kada je imala samo 6 godina, a njezina joj je mama dala „diplomu“.
Pravu diplomu dobila je 1996. godine, a magisterij 2007. te je postala direktorica bolnice za djecu.
Najprije joj nije bilo jako važno požuriti postati majka, ali kako su se godine odmicale, a njezina je dugogodišnja veza propala, ona je shvatila da ima gotovo 40 godina, a još nije ispunila san o majčinstvu.
„Moja je definicija obitelji bila da ću se udati u dvadesetima, dobiti djecu i imati veliku obitelj u kakvoj sam i odrasla“, rekla je, „Mislim da se mnoge žene mogu poistovjetiti sa mnom kada je riječ o pritisku koji osjećamo da neke stvari napravimo u određenom redu.“
No kada joj život nije ispao kako je planirala, odlučila je razmotriti opciju umjetne oplodnje uz podršku svoje sestre. Najprije je izgledalo kao da sve ide po planu te njezine godine nisu bile problem.
No tada je primila užasne vijesti: nije bila podobna za umjetnu operaciju. „Bilo je jako loše kada mi je oduzeta i ta opcija“, rekla je.
Nije imala pojma da će isti dan kada je primila te loše vijesti zapravo upoznati svoju buduću kćer. Malena djevojčica imenom Gisele bila je rođena prerano te je imala problema sa zdravljem jer je njezina majka koristila drogu tijekom trudnoće.
No unatoč svim problemima koje je Gisele imala, Smith je bila uz nju svaki dan. Saznala je da su Giselini roditelji ovisnici te da nisu imali pravo na nju.
„Išla sam ju posjećivati svaki dan“, rekla je, „To mi je bila nagrada nakon dugog dana na poslu.“
„Sjećam se nekih noći kada je ona bila priključena na aparate, a u glavu bi mi uskočila misao o tome da ju izgubim“, rekla je Smith, „Misli su mi tamo lutale jer je to još uvijek bila mogućnost, ali mi je bilo muka pri samoj pomisli na to. Ne možete voljeti nekoga u određenom postotku. Morate dati sve od sebe.“
Smith je bila savršen kandidat za skrbništvo nad Gisele. Činjenica da je bila medicinska sestra je značila da može pomagati Gisele s medicinskim problemima, a njezina želja da ima djecu značila je da će biti odlična majka.
Iako ju je na kraju posvojila, Smith se u početku nadala će Gisele imati priliku živjeti sa svojim biološkim roditeljima. Neko se vrijeme to činilo kao potencijalan razvoj događaja, ali se uskoro izjalovilo te je Smith shvatila da to nije realna opcija.
„Kada sam dobila poziv da njezini roditelji nemaju nikakva prava na nju mislila sam da ću se osjećati dobro“, rekla je, „No bio je to jako tužan dan. Bila sam i sretna, ali sam bila tužna zbog njih. Ja sam ju dobila, ali su ju oni izgubili. Pokušavati se boriti sa ovisnošću i biti majka su dvije nespojive stvari.“
Kada je otišla na sud kako bi službeno posvojila Gisele, sudac je prepoznao njezinu nesebičnost te joj je čestitao.
„Kada ulazim u sudnicu svi se ustanu da mi iskažu poštovanje“, rekao je sudac, „No danas se ja ustajem kako bi tebi iskazao poštovanje, Liz, jer ga zaslužuješ. Dan rođenja je čudo. No posvajanje djeteta je sudbina. Upravo vas je to i spojilo.“
„Sjećam se ponekad nekih bolnih trenutaka, ali kada ju pogledam tako sam sretna da ne mogu vjerovati da sam ikada mogla biti uzrujana“, rekla je Smith, „Ne mogu se sjetiti loših vremena jer me ona čini tako sretnom.“
