Kao rezultat ovakvih brakova dolazi do prekinutog školovanja i maloljetničkih trudnoća, a začarani krug se prenosi na narednu generaciju.
Petnaestogodišnja Romkinja (ime je poznato redakciji) iz okoline Sarajeva udala se prošlog mjeseca za šesnaestogodišnjeg mladića. Upoznali su se preko Facebooka i nakon kratkog dopisivanja rekla je roditeljima kako je u vezi sa nekim ko joj nudi brak.
Roditelji nisu negodovali, čak su je ohrabrili, kako kaže otac.
„Ona ga je našla, nisam joj ja tražio momka, znate kako mladi to rade. Nije ona jedina, ispitajte još Romkinja i Roma, to je normalno za nas, svi se udajemo i ženimo mladi“, priča otac.
Nisu se vjenčali jer zakonski nemaju pravo na to. Zakon o stupanju u brak u BiH, kao i u Hrvatskoj i Srbiji, slično tretira ovakve slučajeve, brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina života.
Zakon ostavlja mogućnost da samo izuzetno i u opravdanim situacijama, sud može dozvoliti zaključenje braka maloljetnicima starijim od 16 godina, pod uslovom da su tjelesno i duševno sposobni za vršenje prava i dužnosti koje iz braka proizilaze, što zahtijeva da se u svakom konkretnom slučaju ocijeni šta je opravdani interes koji će dozvoliti zaključivanje braka djeci prije punoljetstva. Pri tome se uvijek traži i mišljenje centra za socijalni rad.
Tako otac djevojke s početka teksta tvrdi da se „potpisao i dozvolio joj da ode za njega“. Nije pokazao nikakva dokumenta, a na pitanje da li je socijalna služba upoznata sa udajom njegove maloljetne kćerke, kazao: „Niko njoj, a ni meni ne može zabraniti, nikakav socijalni radnik. Ja sam se oženio sa 13 godina, imam 16 djece i dvije žene, kod nas je to tako. Gdje vi živite, pa to je sasvim uobičajeno za nas.“
Prekinuto školovanje
Djevojčica je završila šesti razred i nakon toga prekinula školovanje. Kaže da namjerava nastaviti školovanje.
“U ovom trenutku je to nemoguće, možda nekada poslije“, kaže, dok njen otac dodaje: „Nisam se protivio njenoj udaji, zašto bih, bolje da se udala za poštenog i normalnog Roma, nego za nekog narkomana. Ako bude željela neka nastavi školovanje, ne mogu joj to zabraniti“.
Psiholozi i ljekari kažu da su mladi najčešće socijalno i emocionalno nezreli, ekonomski zavisni, bez završenog školovanja, brakom su još više izloženi zdravstvenim i psihosocijalnim rizicima.
Populacijski fond UN-a u BiH smatra da vlade, organizacije civilnog društva i škole trebaju sarađivati u cilju osiguravanja pristupa edukaciji, zdravstvenih usluga i informisanja, jer se pokazalo da djevojčice koje se nastave školovati i brinu o svom zdravlju imaju manje predispozicije da stupe u brak kao maloljetnice.
Fond upozorava da rani brak ograničava mogućnosti za edukaciju, zaposlenje i samostalnost, da su lošijeg zdravlja i ekonomskog stanja, ali da škole mogu djelovati preventivno i odigrati veliku ulogu u informiranju djece o opasnostima koje sa sobom nosi rano stupanje u bračne odnose.
„Mislim da ovaj problem zahtijeva sistemska rješenje, kao npr. uvođenje seksualnog obrazovanje kao predmeta ili edukativnog programa u škole. Međutim i roditelji trebaju da pričaju sa svojom djecom. Ova tema, kao i mnogo drugih kod nas su tabu. Mladi nemaju adekvatno seksualno obrazovanje, ne prepoznaju na pravi način sve moguće posljedice nekih svojih ponašanja. Ne znaju šta znači biti supružnik ili roditelj. Naime, gledaju prilično nezrelo na ovu vrstu uloga što je i razumljivo i karakteristično za uzrast u kome su. Brak u tako ranom uzrastu, u neku ruku, ograničava mlade u njihovom daljem samostalnom psihičkom i zdravstvenom razvoju, tako da ih čini vrlo osjetljivim kategorijama. Pored ovog što sam navela, tu je školovanje. U uslovima u kojima živimo bez npr. završene srednje škole gotovo da uopšte niste kompetitivni na tržištu rada“, kaže psihologinja Jasna Dragišić.
Maloljetničke trudnoće
Maloljetničke trudnoće i maloljetnički brakovi su usko povezane teme i čine jedan začarani krug. Nakon stupanja u brak, ili čak i prije stupanja u brak, dešava se da maloljetnice zatrudne, za šta zasigurno nisu još uvijek ni fizički, a posebno psihički spremne. U zemljama u razvoju, komplikacije u trudnoći i pri porodu su među vodećim razlozima smrti djevojaka od 15 do 19 godina. Udate maloljetnice mogu biti izložene seksualno prenosivim infekcijama, uključujući i HIV, kažu stručnjaci.
“Mladi koji stupaju u bračne i vanbračne zajednice prije punoljetstva nisu stigli da uspostave trajan i čvrst seksualni identitet koji podrazumijeva spremnost za preuzimanje odgovornosti i mogućnost izbora za preuzimanjem uloge roditelja, jer tek krajem adolescencije dolazi do uspostavljanja trajnog i čvrstog spolnog identiteta”, kaže doktorica psiholoških nauka sa Univerziteta u Banjoj Luci Nada Letić.
Pokazano je da programi edukacije i podizanja svijesti o egalitarnosti spolnih uloga imaju pozitivan učinak, jer neosviještenost o ovim temama i jeste uzrok tolerisanja maloljetničkih brakova i pojave rane i neželjene trudnoće.
Rani brakovi djece, po mišljenju Ombudsmena za djecu u BiH, dovode do povrede osnovnih prava djece: prava na nesmetan psihofizički razvoj, prava na zaštitu zdravlja i prava na obrazovanje.
„Moramo se složiti da činjenica da rađajući djecu dok su i sami još djeca, ta ista djeca se u startu suočavaju sa onim životnim situacijama za koje nisu pripremljeni“, kažu iz Ureda ombudsmena.
Prevencija problema
Ombudsmeni cijene da nisu dovoljna zakonska rješenja, da – propisati uslove pod kojima maloljetnici mogu zaključiti brak nikako nije i ne može biti dovoljno, jer takva zakonska rješenja podrazumijevaju da su porodični odnosi sređeni, da uživa podršku sredine.
Postavlja se pitanje šta poduzeti kada maloljetna trudnica nije prihvaćena u sredini u kojoj živi, a sama se o sebi ne može starati. Upravo je u takvim situacijama neophodno stvoriti uslove za privremeni smještaj maloljetnica i kao država i društvo pružiti svaki vid podrške.
Ipak, zakoni nude samo okvir za provođenje akcije.
Dio tradicije i običaja
Zbog adekvatnog praćenja i prevencije, neophodno je, kažu ombudsmeni, obezbijediti adekvatnu evidenciju maloljetničkih brakova te utvrditi da li je ova praksa češće zastupljena u opštoj ili romskoj populaciji.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine 2013. godine objavilo je Smjernice za poboljšanje položaja romske djece u BiH u kojima se navodi da pet od deset pripadnica romske populacije, u dobi od 20 do 24 godine, i dva od deset pripadnika romske populacije je stupilo u brak prije svoje 18. godine.
U opštoj populaciji te brojke su nešto drugačije. Skoro nijedan muškarac (njih 0,6 posto), u dobi od 20 do 24 godine, nije stupio u brak prije svoje 18. godine. Dok se jedna od deset djevojaka, u dobi od 20 do 24 godine, udala prije 18. godine.
„Podaci za Srbiju su donekle slični – 17 posto Romkinja mlađih od 15 godina je stupilo u brak, a čak 57 posto ih je stupilo u brak pre svoje osamnaeste godine“, kaže Jovana Ubiparip, iz Populacijskog fonda UN-a Srbije.
Procenat žena u Srbiji, u dobi od 15 do 49 godina, koje su prvi put stupile u brak ili vanbračnu zajednicu prije navršenih 15 godine u opštoj populaciji je 0,8 posto. Dok je 6,8 posto onih, u dobi od 20 do 49 godina, koje su prvi put stupile u brak ili vanbračnu zajednicu prije navršene 18 godine.
U Ministarstvu socijalne politike i mladih Hrvatske kažu da u ovoj zemlji također postoje zabilježeni slučajevi maloljetnih brakova.
Službe socijalne skrbi iz cijele Hrvatske im dostavljaju pojedinačno podatke, ali u izvještajima ovog ministarstva ne postoje objedinjene informacije za područje cijele države. Tek selektivno i vrlo šturo spominju u godišnjim statističkim izvještajima da ovakvi slučajevi postoje.
Trgovina djecom ili njihovo zanemarivanje
Zakonodavstvo u BiH nije usklađeno s međunarodnim standardima, tako da se slučajevi ugovorenih maloljetničkih brakova ne tretiraju kao trgovina djecom, zbog čega je ova pojava široko rasprostranjena i najčešće se tretira u tužilaštvu i centrima za socijalni rad kao zanemarivanje djeteta.
Osim toga, postoje i predrasude prema ovim kategorijama.
„Neka ranije vremena u našim krajevima, a i šire, karakterišu autoritarni roditeljski stilovi sa vrlo malo prava za npr. ženu i djecu. Ti brakovi su mahom bivali ugovoreni, te nerijetko zarad nekih porodičnih interesa. Žene bi brakom imale predodređene i podređene uloge kojima su morale da se povinuju. To su neka druga vremena iza nas, srećom. Mi smo danas u svijetu izbora, žene imaju prava ista kao i muškarci i imaju obavezu da koriste ta prava“, kaže Dragišić.
Potrebno je da kompletan sistem zaštite prava djeteta bude prilagođen djeci i da nadležni uvijek postupaju u najboljem interesu djeteta kako bi se ovaj problem riješio.
„To bi konkretno značilo da kada bilo ko od nas (kao pojedinac ili profesionalac) u slučaju saznanja da dijete živi u vanbračnoj zajednici, preduzmu sve potrebne mjere radi zaštite djeteta, odnosno da odmah obavijesti nadležni centar za socijalni rad“, kazali su iz Ureda ombudsmana.
Niti jedan sistem u BiH ne prepoznaje ovaj problem niti ga rješava u cjelini.
Ova problematika, kao i mnoštvo drugih, zahtijeva sistemska i ozbiljna rješenja. Trenutno nema niti jednih niti drugih.
