Prvi put bolovi u leđima su mi se dogodili prije dvije tri godine na poslu, međutim naši liječnici nisu radili nikakve pretrage, samo su mi propisali injekcije koje sam primao tri puta na dan. Bolovi su prestali, međutim, ponovno nakon mjesec dana su počeli.
Tražio novac za operaciju
– To se javljalo sve češće i prošle godine 15. srpnja nisam mogao stajati na nogama od bolova koji su bili toliko jaki da sam gubio svijest. Došla je hitna, odveli su me u Južni logor, primili su me na Odjel neurologije gdje sam ležao sedam dana, a u međuvremenu su mi radili pretrage i CT. Na CT-u je pokazana “discus hernia”.
– Liječnik, prim. dr. Hafid Konjhodžić, je predložio da se napravi magnetna rezonanca. On je predložio operaciju, ja sam ga pitao ima li drugog lijeka, on je rekao da je operacija jedini izlaz; rekao sam mu da sam u njegovim rukama, jer sam čuo o njemu da je vrhunski liječnik. Rekao je da pređem na Odjel neurokirurgije, što sam i prihvatio, samo da bolovi nestanu.
– U međuvremenu sam ga pitao mogu li se dogoditi nekakve komplikacije, on mi je jamčio da ne može, i da što god da se dogodi, do njega je.
– Na njegovom sam odjelu bio pet dana, prvi dan mi je dao svoj broj telefona i rekao da ako nešto treba neka ga nazove moj otac. On ga je nazvao, našli su se u njegovom uredu gdje mu je on otvorio ladicu i tražio je novac za operaciju. Moj mu je otac dao što je tražio, samo da bude sve u redu i još ga jednom pitao može li biti posljedica, na što se on zaklinjao da će sve biti u redu. 31. srpnja je zakazana operacija, priča svoju priču Berberović.
Prva operacija je trajala pet i pol sati, što je po mišljenjima mnogih liječnika bilo previše za takvu, kako su rekli, rutinsku operaciju, tvrdi Berberović.
Poslije operacije je bio na intenzivnoj dva-tri sata, nakon čega je prebačen ponovno na odjel. Sljedeći dan nije mogao micati nogama nikako, jedino je, kako kaže, mogao saviti desnu nogu malo u koljenu. Međutim, ovakvo stanje nije zabrinulo liječnika koji mu je rekao da vježba i da će to doći.
– Ja sam radio vježbe, međutim, navečer se stanje pogoršalo i izgubio sam kontrolu nad mokrenjem jer mi je ozlijedio nerve, što se ni danas nije vratilo. Bilo je tu dosta pokidanih živaca, on me samo tako sašio i spremio u sobu, kaže Berberović.
Tri dana kasnije klinička slika mu je bila znatno lošija, nakon čega je ponovno zvao liječnika da ga pogleda. Nakon toga mu je ponovno rađen CT.
– Dok smo čekali CT primijetio sam na njemu da nešto nije u redu, što se i potvrdilo kad mi je rekao da hitno moram ponovno na operaciju. Nakon te operacije više nisam mogao ni ono što sam mogao poslije prve, znači ni ono koljeno saviti više nisam mogao, priča Berberović.
Ističe kako mu nakon prve operacije nije stavljen ni dren za čišćenje zbog čega mu se, kako kaže, stvorio ugrušak koji je dodatno oštetio živce.
– Opet mi je došao i rekao da vježbam i da će se sve vratiti u normalu, moj otac je opet otišao kod njega i tražio je novac. Dobio je 2000 KM za dvije operacije i tražio je još, ističe Berberović.
Dodaje kako je na tom odjelu bio do 5. kolovoza, međutim, napretka nije bilo, te je u međuvremenu zbog, kako kaže, nepažnje liječnika dobio decubitus na desnoj nozi.
– Petog kolovoza ujutro mi je došao u sobu i rekao da ćemo ići na kontrolu u Sarajevo. Bio sam optimističan i nadao se da će sve biti u redu. Liječnik koji me primio u Sarajevu Ibrahim Omerhodžić se zaprepastio kad me je pregledao. Pogledao mi je dren u kojem je bila čista krv, oko 350 mililitara krvi.
Nepažnja liječnika ili..?
– Otvoreno mi je rekao da, po onom što on vidi, ne daje mi izgleda da ikada više prohodam, da su mi oštetili živce. Tada mi se srušio čitav svijet, priča potreseni Berberović koji za svoje stanje okrivljuje liječnika.
Dodaje kako mu je tada liječnik rekao kako mu ne želi reći kako je do toga došlo.
– Nakon što su mi u Sarajevu napravili magnetnu rezonancu liječnik mi je rekao da ponovno moram na hitnu operaciju te da će mi tom operacijom možda vratiti 20% od onog što sam mogao prije. Uspio sam doznati da je razlog oduzimanja nogu što sam dugo ležao u Južnom logoru nakon operacije, i što druga operacija nije bila u roku od nekoliko sati nakon prve, kaže Berberović.
– Išao sam kod liječnika u Južni logor da mi pomogne da odem na liječenje u Fojnicu jer je to jedina šansa da mi bude bolje, međutim, nije htio pomoći. Došao sam mu u ured i kad me je vidio rekao mi je: ‘kako je moglo biti dobar si’. Zaprepastio me, priča Berberović.
Ovaj Mostarac je već mjesecima na rehabilitaciji u Fojnici gdje s njim radi stručno osoblje. Međutim, sve to financira sam, a budući da je liječenje skupo nestaje mu novca i moli sve koji mogu da pomognu.
