Torta je bila visoka dva metra, a po obliku i ukrasima ravnala se sa majstorijama svjetskih poslastičara. Posebna je i po tome što je tortu pravio lično mladoženja sa svojom porodicom.
– Tortu smo pravili ja, moj brat Lazar, majka i otac, ali i još nekoliko radnika. Za konsultante smo imali naše kolege iz poslastičarskih radionica širom Srbije, koji su takođe majstori u tom zanatu. Imala je 12 spratova i za nju smo utrošili oko 400 jaja. Godinama u svojoj poslastičarskoj radionici pravimo torte za druge, a za sebe sam htio da po nečemu bude posebna. Odlučili smo da se razlikuje po visini – kaže mladoženja.
Osim impozantnog broja jaja za pravljenje torte, utrošeni su i kilogrami oraha, lešnika, putera. Za dekoraciju je napravljeno ravno 350 jestivih orhideja od šerećne smjese.
– Cvjetove za dekoraciju pravilo je petoro radnika puna tri dana. Kroz tortu je provučena struja, tako da su je osvjetljavale LED lampice. Tortu smo iz tri dijela donijeli u restoran i tu je „sklapali“, jer je bilo nemoguće da je bezbijedno prenesemo na drugi način – dodaje Ivan.
Ivan i njegov brat Lazar su, inače, informatičati po struci, ali se bave pravljenjem torti u radionici koju je osnovala njihova majka Nadežda još 1992. godine. Mladoženja kaže da je od „rekorderke“ ostalo svega kilogram ili dva, koje oko 450 zvanica na svadbi nije moglo da pojede.
