Koči ih na tom putu, smatraju, veliki broj osoba koje su došle u oba dijela grada iz unutrašnjosti ili sa rubnih dijelova Kosova, u zavisnosti o tome da li se radi o Srbima ili Albancima, ali prvenstveno, politika koja se provodi.
I sve dok bude tako, smatra većina sagovornika Anadolu Agency, na mostu na rijeci Ibar i dalje će umjesto nekadašnjeg šljunka i zemlje stajati Park mira, koji će biti zapreka da automobili u centru grada prelaze sa jedne na drugu stranu rijeke. Umjesto toga, glavni most u gradu bit će i dalje prohodan samo za pješake, a iz jednog u drugi dio grada moći će se prelaziti preko druga dva mosta koja su otvorena za saobraćaj.
No, bez obzira na politiku i sve što se dešava oko Mitrovice i Kosova, most na rijeci Ibar u Mitrovici spaja Albance i Srbe, pa makar i pješake. Albanci iz južne Mitrovice prelaze u sjevernu Mitrovicu. Srbi iz sjeverne, Kosovske Mitrovice, dolaze, pak, u južnu Mitrovicu.
Na mostu, na izlazu iz južnog u sjeverni dio Mitrovice, ekipa AA zatekla je tri Albanke koje su se zaputile u dio grada sa srpskom većinom.
– Sa juga na sjever po lijekove –
Jedna od njih je Nurija Ukči. Pitamo je za razlog zbog kojeg ide u sjeverni dio grada i da li je to čest slučaj.
“Idemo na kratko, kada nam treba nešto da kupujemo što ne nađemo ovdje”, navodi Ukči.
Zanimalo nas je ima li straha i problema.
“Straha ima. Nisi slobodan kako smo bili ranije. Nije baš svejedno. Nikad se ne zna. Njima se ne veruje. U posljednje vrijeme nije bilo. Ali, nikad nisi slobodan onako da ideš, da ne misliš na to gdje ideš”, navodi Ukči.
Nurija kaže kako “nikada nisu bili po noći u Kosovskoj Mitrovici”.
“Noću ne smijemo”, poručuje Nurija Ukči.
Pitali smo je da li Srbi i Albanci mogu da žive zajedno.
“Za sada malo teško, ali možda. Treba da prođe vreme. Sad nisi slobodan. Ja sam sa sjevernog dijela. Imam gore stan, ali 15 godina nisam smjela ni jednom da u stan idem da vidim šta je, šta se radi, ko je tamo. Samo znam da jedna Srpkinja iz Vučitrna tamo živi. Do sada sam živjela pod kirijama, a moj stan upotrebljava neko drugi”, istakla je Ukči.
Na pitanje da li bi pomogla Srbima koji iz sjevernog dijela Mitrovice dođu u južni naglašava:
“Populacija nije kriva. To je sve stvarala politika. Inače, ovi Mitrovčani što su Srbi i Albanci, oni bi mogli živjeti. Ali su došli došljaci. Jer, u Mitrovici ima ljudi sa svih strana Kosova. Došljaci se plaćaju da prave gužve. To sve rade političari. Politika sve to radi.”
Nurija navodi kako “Srbi mogu da se kreću jer slobodno idu na južni dio”.
“Niko neće ni da ih gleda, ni da posmatra gdje idu u odnosu na Albance kada idu u sjeverni dio”, kaže Ukči.
Na sjevernu stranu, odnosno u Kosovsku Mitrovicu, krenula je i Merita Nišlija.
“Ima relativno straha. Ne bojim se, jer idemo samo na kratak put, a u dubinu ne. Da ti kažem što idem: idem da uzmem jednu tabletu. Idem na brzaka”, navodi Merita.
Pitali smo da li Srbi iz sjevernog dijela Mitrovice dolaze u južni i ima li međusobnog druženja Albanaca i Srba, ima li nade u zajednički život dva naroda.
– Poslovi povezuju stanovnike –
“Oni dolaze, ali to druženje ja, lično, nemam. Za sada, ne. Možda u budućnosti da opet živimo zajedno”, istakla je Merita.
Interesiralo nas je i njeno mišljenje o tome treba li Park mira na mostu: “Ne bi trebalo da stoji, a rizik je još uvijek i ako se makne.”
Merita je, inače, iz sjevernog dijela Mitrovice gdje je živjela prije rata, a sada živi u južnom dijelu.
Kod mosta na rijeci Ibar, koji je nevidljiva linija razdvajanja dva dijela Mitrovice, sreli smo Mimera Kadrija iz južnog dijela grada.
“Mi mislimo da će opet da se spoji da bude jedna Mitrovica kao što je bilo prije rata. Živjeli smo dobro. Nismo imali probleme. Rat je imao svoje probleme, pa tako sada već 17 godina mi ne možemo da izađemo na sjeverni dio ni sa automobilom, ali ni pješke nisi siguran. Ne idem u sjeverni dio. Idu neki koji žive tamo, ali još ima problema”, navodi Kadri.
Naglašava da “ljudi ne mogu da se vrate u svoje kuće u kojim su živjeli prije rata”.
“Vjerujemo da će ovi pregovori, koji budu tamo, da će da bude opet slobodno kretanje. Nema nigdje u svijetu da most bude barikada, da bude Park mira. Kakav Park mira? Most je da se spaja”, poručuje Kadri.
Na pitanje da li onda Srbi i Albanci mogu da žive zajedno, odgovara: “Može, ako Srbi shvataju realitet. Da je Kosovo republika priznata od 108 zemalja i da nema povratka na staro.”
“Ako oni shvate realitet, možemo slobodno da živimo kao prije”, poručio je Kadri.
Katarinu Adžinčić, koju smo zatekli na sjevernoj strani Mitrovice, na povratku iz južnog dijela grada, pitali smo da li bi Srbi pristali na “uvjet o priznavanju Kosova u zamjenu za zajednički život sa Albancima”.
“To je nebuloza. Nije to nikakav uslov. To je glupost. Uslov, ako ja sada pristanem da živim u Republici Kosovo, pa ja sam rođena u Mitrovici, izvadila sam kosovsku ličnu kartu, kosovski pasoš, putujem, radim u kosovskoj administraciji. Sasvim normalno funkcionišem kao Kosovka. I sa ponosom ističem da sam Kosovka. Pa, ne mogu da kažem da sam Beograđanka kada nisam i niti to mogu da budem”, poručila je Katarina.
Inače, Katarina živi u sjevernom dijelu Mitrovice, a radi u Kosovskoj poreskoj administraciji u južnom dijelu.
“Nema problema, jer građani, stanovništvo je vezano poslom. Sve je mješovito iako kažu da nije, nego da je odvojen grad barikadama, mostom i tako to. Imamo i komšija Bošnjaka i Albanaca koji žive ovdje u jednom delu bošnjačke mahale u tri solitera u mom neposrednom komšiluku, u sjevernom dijelu”, navodi Katarina.
Pitali smo je da li mediji preuveličavaju dešavanja u Mitrovici.
“Naravno. Sigurno. Žao mi je što više naduvaju te probleme i probleme koje imamo kao što ima svaki grad gdje dođe do neke tuče ili zadirkivanja dece. Djeca k’o djeca. Ima tu možda i nekih nerazjašnjenih računa i u biznisu i nekim drugim transakcijama. Bože moj, tako je. Sigurno mogu reći da je Mitrovica sigurniji grad nego neki drugi za koje ja znam, za koje kažu da su sigurni. Hvala Bogu da nema jačih razmjera neprilika, svađa”, navodi Katarina.
Za život Albanaca i Srba Katarina kaže kako su “oni su živjeli i žive zajedno, jedni pored drugih i imaju svakodnevnu komunikaciju po potrebi”.
“Ako jedan lijek ne mogu da nađem na sjeveru ja ću ga naći na jugu za komšinicu. Ili mom kolegi Albancu sa juga, njegovoj porodici, bilo šta da zatreba iz Srbije, od srpske proizvodnje, mi to kupimo. Sarađujemo”, poručuje Katarina.
– Politički trikovi –
O Parku mira, kojeg su na sredini mosta preko Ibra postavili Srbi u zamjenu za nekadašnje hrpe zemlje i šljunka, Katarina kaže: “Ovo je samo politički trik. Ali, vidjeli ste: ja sam prošla. Pješačka zona nikada nije prekinuta i dok je stajala hrpa zemlje tu. Pješaci su prelazili dole gore. Mi smo na to oguglali. Jeste možda čudno za sve vas sa strane. Ali, nekome to tako odgovara.”
Za razliku od Katarine, stanovnik sjevernog dijela Mitrovice Dragiša Jovanović na pitanje o zajedničkom životu Albanaca i Srba kaže da su “to samo želje naprednog čovječanstva i savremenih generacija i života 21. vijeka”.
“Da stvarno i iskreno živimo zajedno kao što smo živeli 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka, to je po mom mišljenju gotovo isključeno. Nije to moja želja, ali zna se zbog čega. Kako da živimo zajedno kada su naše teritorije oduzete”, pita Jovanović.
Ipak, iako ne vjeruje u zajednički život Albanaca i Srba, Jovanović je često bio u južnoj Mitrovici.
“Jesam, desetak puta. Naravno da imam straha. Znamo njihov mentalitet. Znaju oni naš. Oni znaju da ovdje niko neće da ih dira osim baš ono neposredno kada su najžešći lomovi i sukobi. Ali, kada je kao sada, obično niko. Mi idemo dosta sa strepnjom”, navodi Jovanović.
Za Park mira smatra da je “dosta iznuđen potez, ali nema boljeg”.
“Jer, u suprotnom, zna se šta kad bi bio potpuno otvoren. Oni bi ugrožavali nas, ne mi njih. Mi njih nismo napali”, naveo je Jovanović.
On tvrdi da je od možda 900 ili hiljadu napada, 90 posto tih napada neposredno vezano za južni dio.
Interesovalo nas je da li bi prihvatio Albanca za gradonačelnika Mitrovice i da li je moguće da grad dobije jedinstvenu upravu.
“Ne bih ga prihvatio. On može da bude da je izvanredan čovek, ali slijedi svoju generalnu partijsku politiku. Tu zavaravanja nema. Ne da je teško, nego je to po mom mišljenju, pogotovo za nas pošto smo manjina, isključeno. Za nas je izlaz u našim predstavnicima, našim institucijama i samo u tome je neki vid nade i opstanka”, poručio je Jovanović.
– Zastave i posteri –
Bez obzira na strah i sve što se dešavalo proteklih godina u Mitrovici i na Kosovu, most na Ibru i dalje će povezivati Albance i Srbe.
Ono što je interesantno jeste da se u južnom dijelu grada ne vide neka posebna obilježja Kosova za razliku od sjevernog dijela Mitrovice gdje je odmah sa druge strane mosta postavljen niz zastava Republike Srbije, kojim se jasno naglašava kako se nalazite u dijelu grada sa srpskom većinom. Osim zastava Republike Srbije, pored mosta postavljeni su i posteri sa likom predsjednika Rusije Vladimira Putina u raznim pozama.
Inače, prelazak mosta na Ibru, osim navedene ikonografije, ničim drugim ne ukazuje na to da se nalazite u drugom dijelu, pa čak ni kada je u pitanju novac, jer se i u sjevernom dijelu Mitrovice, osim srbijanskih dinara, mogu trošiti euri, kao i u južnom dijelu.
