Naša današnja priča vraća nas u 17. stoljeće, u doba kada je nastao mit o ukletom brodu “Flying Dutchman” (“Leteći Nizozemac”).
Rani pisani tragovi o ukletom brodu sežu iz 18. stoljeća, a brojna navodna viđenja njegove jezive posade, pune utvara, bilježe se u 19., pa i u 20. stoljeću.
Prema većini izvještaja, brod je i u daljini izgledao vrlo neobično, okružen nekom vrstom sablasne svjetlosti i magle.
Prvi pisani trag o brodu nalazi se u “Putovanjima u razne dijelove Evrope, Azije i Afrike tokom 30 godina i više”, objavljene 1790., čije je autorstvo pripisano Johnu Macdonaldu. U jednom od poglavlja piše: “Vrijeme je bilo toliko olujno da su mornari rekli kako su vidjeli “Letećeg Nizozemca”. Česta je priča kako je taj brod došao u zaljev kako bi se sklonio od oluje te su željeli ući u luku, ali zbog loše vidljivosti, nikad nisu uspjeli i zbog toga se brod utvara prikazuje uvijek kad je loše vrijeme na moru.”
Brod se spominje i u “Putovanju u zaljev Botany” iz 1795., u kojem britanski plemić George Barrington piše da “brod za mornare koji plove svjetskim morima, nije fikcija, već stvaran strah koji ih uvijek prati”. Legenda se nalazi i u djelu “Scenes of Infancy” Škota Johna Leydena, koji ga naziva zajedničkim praznovjerjem pomoraca, a piše kako se najčešće uočava kod južnih obala Afrike, gdje su česti uragani i oluje.
Mnogi su pokušali pronaći logično objašnjenje iza priče o “Letećem Nizozemcu”, a neki tvrde da je posada na njemu prokleta, jer su bili teški zločinci, ubice i pirati. Najčešće je pitanje ko im je kapetan, a prema povijesnim podacima, stvarni kapetan je bio Bernard Fokke, koji je tokom 17. stoljeća plovio za nizozemsku kompaniju “East India”. Brod je postao legendaran zahvaljujući brzini kojom je plovio iz nizozemskih luka do Jave u Indoneziji. Tako je jednom prilikom 1678. godine prešao tu ogromnu udaljenost za samo tri mjeseca i deset dana, što je bilo sedmicama brže nego što bi to činili drugi. Tada su i počele priče da je i sam Sotona pomogao mornarima u brzini tog broda zahvaljujući nekom neobičnom paktu koji su sklopili.
Bilo je mnogo navodnih viđenja fantomskog broda, a Nicholas Monsarrat u svojoj je knjizi “Okrutno more” iz 1951. napisao je kako je osobno svjedočio tom fenomenu na Pacifiku, dok je služio kao oficir Kraljevske mornarice tokom Drugog svjetskog rata. Možda jedan od najslavnijih izvještaja bio je onaj princa Georgea, koji je kasnije postao kralj George V. On je u mladosti tri godine plovio svjetskim morima u pratnji svog starijeg brata, princa Alberta Victora, kasnijeg kralja Edwarda VIII. Iz njihovog zapisnika vidljivo je da su “Letećeg Nizozemca” vidjeli 11. jula 1881. nedaleko od australske obale između Melbournea i Sydneya. “Fantomski se brod pojavio u neobičnom crvenom svjetlu”, napisali su. Dok se brod princa Georgea približio mjestu gdje je trebao biti jezivi brod, on je samo nestalo bez traga u svim smjerovima, iako je noć bila čista, a more mirno.
Iako se stručnjaci svim silama trude u objašnjenjima kako je riječ o fatamorgani, jedna od najvećih pomorskih misterija svijeta do danas nije razriješena.
