U vremenu kada se Bosna i Hercegovina suočava sa velikim odlivom radne snage u zemlje EU, što je u proteklom periodu poprimilo alarmantne razmjere, rijetki su primjeri onih koji su došli iz suprotnog pravca i odlučili graditi svoju karijeru i sreću u BiH.
Jedan od njih je Mirsad Ramić, pedesetogodišnji poduzetnik porijeklom iz Prijedora. Ramić se 2000. godine, nakon 12 godina rada u Švicarskoj, vratio sa suprugom i troje male djece u Sanski Most.
Tu je otvorio mali obrt za izradu ograda od metala i inoxa. Kada su se stvorili uslovi za povrat imovine u Prijedoru, i to je učinjeno, te 2004. godine u garažnom prostoru tek obnovljene porodične kuće otvara SZR Cromex. Tada su praktično bila zaposlena četiri radnika, on, supruga i još dvoje povratnika.
Iskustvo koje je stekao godinama radeći u Švicarskoj, prenio je u BiH i kako ističe, predanim radom, kvalitetom i odgovornošću, posla nije nedostajalo. Godine 2010. SZR je preregistrovano u d.o.o. Te godine je kupljeno i 8.000 metara kvadratnih zemljišta sa 500 metara kvadratnih poslovnog prostora. Tada je bilo zaposleno sedam radnika.
Kupovinom prostora ostvarena je jedna od pretpostavki o jakoj firmi sa više uposlenih i sa modernom tehnologijom. Iz godine u godinu firma je napredovala u svakom pogledu: obimu posla, broju zaposlenih, povećanju prometa, tehnološkom unapređenju i usavršavanju kadrova, orjentacijom ka zapadnom tržištu, ali i domaćem. Danas firma zapošljava preko 50 radnika i svojom proizvodnjom je 60 posto orjentisana izvozu. Najviše izvoze u Austriju, Njemačku i Švicarsku.
“U početku kao i sad, bio je problem kako pronaći kvalitetnu radnu snagu koja je tehnički obrazovana, jer savremene CNC mašine zahtijevaju sve to. Stoga, pored nabavke najsavremenijih mašina kao što su laseri i apkant-prese, morali smo pristupiti vlastitoj obuci kadrova u našoj firmi, o vlastitom trošku, jer školstvo ne može dati tražene kadrove”, rekao je Ramić za Fokus.ba.
Ramić ističe da je kao i svi privrednici i firme u BiH, i Cromex opterećen parafiskalnim nametima, tromošću sistema, kao i neprilagođenošću školstva današnjim potrebama kadrova. Također, slaba je ili jako skromna podrška lokalne zajednice.
Ipak, istakao je da firma ima velike planove, ali i mogućnosti.
“Posla ima dosta. Do kraja mjeseca nam stiže treći laser koji je koštao 800.000 eura, a u toku je i kupovina novog, većeg prostora, jer je već postalo ‘tijesno’. Naravno, sa svim ovim dolazi i do zapošljavanja novih radnika. Moram reći da odlaze mnogi u inostranstvo ali nam i dolaze radnici, jer smo stabilna firma sa sasvim solidnim i redovnim platama za ove uslove”, naveo je Ramić.
Naš sagovornik ističe da u BiH ima posla i da se može sasvim lijepo raditi i zaraditi.
“Mnogo je nas iz ove firme bilo vani, ali smo se vratili. Svakome bih savjetovao, ma šta god radili da u tome budu majstori, pravi fahmani svog posla. Bio to zavarivač, bravar, tokar, inžinjer… znači učiti i usavršavati se stalno, u svkom pogledu. Samo tako mogu biti uspješni, ma gdje se nalazili. Težak je kruh na zapadu. Nije ni ovdje lagan al je meni puno slađi. Lijepa je ovo zemlja”, zaključio je Ramić u razgovoru za Fokus.ba.
