Muzičar Mirko Kodić je 40 godina svirao sa pokojnim Šabanom Šaulićem, a sada se prisjeća dana kada su se gotovo svakodnevno okupljali sa Zdravkom Čolićem, Harisom Džinovićem, Lepom Lukić i brojnim glumcima.
-Zdravko je volio da se druži s nama narodnjacima. Često smo rekreativno trčali po Košutnjaku, pa onda hajde da popijemo po jedan viski poslije napornog treninga. Jedna zdrava atmosfera je vladala među kolegama, kad god smo sjedili, morala je da bude blizu moja hamonika. Onda u neko vrijeme Šaban me pita da zasviram i znali smo da ostanemo po dvije noći i dva dana u kafani. Sijećam se kako Čola lijepo pjeva narodnjake.Često su sa nama sjedili Haris Džinović, Tozovac, Lepa Lukić, glumci poput Bate Živojinovića, Jovana Janićijevića Burduša, okupljali smo se u čuvenoj kafani u centru Beograda– kaže Kodić, i osvrće se na poroke:
–U vrijeme kada sam upoznao Šabana, glavni u Jugoslaviji je bio Tito, pa iza njega Šaulić. Šaban me je jednom prilikom slušao i pitao da sviram sa njim, a ja od sreće samo što nisam pao u nesvjest. Najteže mi je bilo na prvom koncertu kad sam svirao sa njim jer sam imao tremu i strah, a drugi put kada sam na groblju dok su ga spuštali u grob svirao pjesmu “Ne plači dušo, ja ću ti doći”. On me je puno volio, bio sam uz njega do posljednjeg dana, družili smo se četrdeset godina. Bio sam gost na njegovom koncertu, koji se zvao “Još ovu noć”, kao da je znao šta će da se desi. Život mi je bio jako buran. Jedino nisam bio narkoman. Sa Lepom Lukić sam igrao rulet, a volio sam da popijem sa Šabanom i ostalim kolegama. Prestao sam da pijem sad,po stare dane– priča Mirko.
