Lideri Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije trebali bi, krajem ovog mjeseca, na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda razgovarati o formiranju parlamentarne skupštine zapadnog Balkana, te u skladu s tim i svim mogućim zajedničkim djelovanjima, prenosi portal Radija Slobodna Evropa.
Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, zemljama na koje se inicijativa odnosi, već je uputilo tzv. “non paper”, kao polazni dokument o konstituiranju “balkanske šestorke“ ili skraćeno G6.
Državni sekretar za politička pitanja crnogorskog MIP-a Vladimir Radulović u izjavi za podgoričku televiziju Vijesti govori kako bi se na taj naj način mogla unaprijediti parlamentarna saradnja kao i regionalna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije:
– Da li bi se govorilo o nekoj vrsti balkanske policije, da li bi jednako važilo i za parlamentarnu saradnju to ostaje na zemljama članicama da pronađu, dogovore se i pronađu konsenzus o najoptimalnijim formama saradnje – kazao je on.
Inicijativa crnogorskog ministra vanjskih poslova Igora Lukšića naišla je na odobravanje, u EU, ali i u njegovog zemlji. Otvorila je međutim i dilemu bi li povezivanje zemalja koje nisu na istom nivou usporilo Crnu Goru na putu ka Evropskoj uniji.
– Jer na neki način, uvlačenjem u bilo kakvu asocijaciju, gdje su članice neke koje imaju vrlo velike probleme kada je evrointegracioni proces u pitanju, na neki način sputavaju i one koji vuku čitav proces – kaže predsjednik skupštinskog odbora za evropske integracije Slaven Radunović iz opozicionog Demokratskog fronta.
Na upit kako objašnjava što je takva vrsta inicijative upravo potekla od Crne Gore, Radunović kaže da Crna Gora očigledno ima potrebu da bude važnija i agresivnija nego što se to od nje očekuje, posebno iz razloga što ima velike probleme na unutrašnjem planu, na ekonomskom planu.
– Mislim da su ovo neki potezi koji bi trebalo ipak da skrenu pažnju – dodao je.
Za Radunovića sve nekako miriše na Jugoslaviju.
– Primjećuje se jedna sličnost sa našom bivšom državom Jugoslavijom, s tim što smo u ovom slučaju ostali bez Slovenije i Hrvatske a njih smo zamijenili Albanijom, Kosovom. Tako da mi to djeluje malo kao blijeda kopija one Jugoslavije uz ocjenu da se naravno neće raditi o tako čvrstoj zajednici – zaključio je.
Sa druge strane bivši diplomata Branko Lukovac, koji ispred Crne Gore učestvuje u Igmanskoj inicijativi koja okuplja zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma, ističe kako je novi oblik regionalne saradnje važan u suočavanju sa onim što još opterećuje Balkan koga su devedesetih godina potresali ratovi.
– Njega treba dekriminalizovati i ovim zemljama pomoći da ovladavaju evropskim vrijednostima – rekao je on.
U Srbiji još nema reagovanja zvaničnika. Mediji vijest prenose uglavnom bez komentara ili barem bez relevantnih reakcija.
Dijana Vukomanović, članica Odbora za evropske integracije iz vladajuće Socijalističke partije Srbije kaže da su ideje o takvim integracijama za neku dalju budućnost. Pritom podsjeća da premijer Ivica Dačić uskoro odlazi u Crnu Goru, pa će možda, usput, biti i o tome razgovora.
Potpredsjednica Socijalističke partije najprije podsjeća na neke slične inicijative.
– Izjava gospodina Lukšića nije novina zato što smo imali nedavno plasiranu sličnu ideju o osnivanju nekog, da tako kažem, panalbanskog Beneluksa. To su oblici organizovanja država koje već funkcionišu u Evropi, kao što je pomenuti Beneluks. Pa je čak i premijer Dačić govorio o nekoj vrsti balkanskog nordijskog saveta. Ali, treba da naglasimo jednu činjenicu da smo u nedavnoj historiji imali bolno iskustvo međusobnih sukoba, tenzija, interetničkih konflikata i prije bi se to u domaćoj javnosti tumačilo kao stvaranje neke nove Jugoslavije i samim tim osuđeno na propast, nego što bi se konstruktivno sjelo za sto i razgovaralo. Znači, ta ideja je za neku budućnost dobra. Gospodin Lukšić je mlad političar… – kazala je ona.
Na pitanje da li misli da takve ideje posredno lansira EU, Vukomanović je rekla vjerovatno u razgovorima, ali ne veruje da je to neka vrsta sugestije pa da bi neko od balkanskih političara izašao sa kopijom te ideje.
– Hajde da zamislimo da će se krajem mjeseca u New Yorku političari sve dogovoriti i razraditi konkretne planove kako će se slobodno kretati ljudi i roba. I kako će ih nadzirati zajednička balkanska policija koja će spriječavati svaki oblik organiziranog kriminala. Ostaje pitanje: jesu li naša društva spremna na približavanje – o tome za govori profesor Envez Kazaz iz Sarajeva.
– Iz najboljih namjera i iz opravdanih razloga, lideri koji dogovaraju takve oblike suradnje kad se suoče sa činjenicom da su njihove političke elite upetljane u mnogobrojne unutarnje, dezintegrirajuće, opasne poslove, vrlo brzo odustaju od institucionalnog oblika suradnje i ostaju na deklarativu. Druga dimenzija, valja imati na umu da zemlje u regiji nisu ratificirale međugranične sporazume, npr. BiH – Hrvatska ili Srbija, da neprestano traju sukobi oko pojedinih zona na granicama. I onda možemo reći da su u deklarativnom smislu svi lideri za suradnju, za koegzistenciju itd., a da u praktičnom smislu takva suradnja izostaje. BiH je u tom pogledu izložena tržišno nelojalnoj konkurenciji iz Hrvatske i Srbije – i neprestano, kao mala ekonomija, poput crnogorske ili makedonske ili kosovske, ostaje na periferiji ekonomski integrirajućih procesa. Prema tome, valja sumnjati u ono što govore ovdašnji političari, a detaljno analizirati ono što rade – kaže Kazaz.
Bez namjere da se ruši nešto što nije ni prohodalo, ipak su sve prilike da inicijativa o formiranju Zapadnobalkanske šestorke neće otići dalje od deklarativnog zalaganja, jer politički lideri unutar svake od zemalja imaju vlastitih problema, ali i neriješenih poslova jedni s drugima.
Uostalom, trebalo bi prvo sačekati kako će se u praksi ostvariti neki već zaključeni poslovi. Poput protokola kojeg su prošle sedmice u Sarajevu potpisali predstavnici Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije o osnivanju Centra za policijsku saradnju.
Kada se utvrdi da ova organizacija može spriječiti pogranični kriminal i nezakonite migracije, postojaće osnova i da su ostala zajednička djelovanja moguća. I realna, prenosi Slobodna Evropa.
