Mesić, predsjednik Hrvatske u dva mandata, bio je posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije
“Srećom, to se nije dogodilo, jer se i danas lako može pretpostaviti šta bi to značilo za ionako krvavi rasplet jugoslovenske drame… Osioni Milošević, nošen talasom probuđenog srpskog nacionalizma, ipak nije učinio još jednu veliku istorijsku grešku! U strogo internim krugovima državnog vrha Srbije postojala je ideja da se kao posljednji način zaustavljanja Mesića u njegovoj namjeri da razbije Jugoslaviju upotrebi fizička likvidacija. Isti izvori tvrde da je ondašnja Miloševićeva mašinerija već imala na raspolaganju čovjeka koji bi taj zadatak obavio. Snajperista je već bio poslat u “štek“ i samo se čekala konačna odluka, to jest odobrenje za akciju!”, piše Jeremić.
Za tu akciju je, prema saznanjima Jeremića, znalo samo nekoliko najbližih Miloševićevih saradnika. Kako do toga nije došlo, tako je i ova priča odmah sahranjena, ali je ostala u glavama onih koji su je znali.
“Decenijama su ćutali, pomalo se stideći i samih sebe zbog slijepe poslušnosti Miloševiću, koja je jugoslovensku tragediju mogla učiniti još težom i razornijom”, konstatira autor, prenosi srbijanski Telegraf dijelove knjige.
Istina je da je Milošević na sve načine pokušavao da spriječi Mesićev dolazak u Beograd, na čelo Predsjedništva SFRJ, priznali su u knjizi neki Miloševićevi saradnika.
“Jasno je bilo da je novi predsjednik trebalo da bude iz Hrvatske ,i to Miloševiću nije smetalo, ali mu je smetalo da to bude Stjepan Mesić. Tuđman i Hrvatski sabor bili su neumoljivi i ipak je u Beograd stigao nepoželjni Stjepan Mesić. Nije bilo jasno zbog čega je Milošević bio kategorički protiv Mesića. Vjerujem, zbog njegovih političkih stavova, a možda i zbog nekog šireg porodičnog pedigrea”, tvrdi sagovornik u Jeremićevoj knjizi.
Jasno, Miloševiću je Mesić smetao ne zbog toga što je navodno htio da “zakuca posljednji ekser u kovčeg Jugoslavije”, već zato što je na vrijeme prozreo njegove velikosrpske namjere i učinio sve da ga u tome zaustavi.
Nažalost, nije uspio, jer je Milošević našao druge partnere na hrvatskoj političkoj sceni. Prije svega samog Franju Tuđmana sa kojim je i u Karađorđevu i Tikvešu 1991. godine i pravio dogovore o podjeli Bosne i Hercegovine. U BiH su obojica lidera nastojali zadovoljiti svoje velikodržavne ambicije, što potvrđuje historija. Mesić je najzaslužniji za otkrivanje detalja sa spornih sastanka. Također, kasnije je dopustio objavljivanje Tuđmanovih stenograma koji su bili važni za otkrivanje stvarnih namjera vodstva Hrvatske iz ’90-tih.
