U svojoj najnovijoj knjizi, novinar iz Velike Britanije, govori o poslu koji obavljaju međunarodni forenzičari i na taj način donose istinu i pravdu porodicama u Bosni i Hercegovini. U protekle dvije godine Jennings je živio u našoj zemlji i radio u Međunarodnoj komisiji za nestale osobe, nakon čega se u potpunosti vratio pisanju.
Jedanaestog jula 1995. godine dogodilo se istrebljenje u malom bh. gradiću Srebrenica. U narednih šest dana, snage bosanskih Srba ubile su blizu 8.100 muslimanske djece i muškaraca. Bilo je to najgore sistematsko ubijanje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ovi zločini počinjeni su u ime iskrivljene vizije Slobodana Miloševića i stvaranja etički čiste “velike Srbije”, piše portal Daily Beast u recenziji knjige.
Za razliku od Njemačke, bosanski Srbi još uvijek nisu zvanično priznali ove zločine. Ali, kako se bližilo 21. stoljeće, dokazi forenzičara doprinijeli su tome da se historija rata može ispričati.
Milion bosanskih kostiju
Samo nekoliko dana nakon genocida u Srebrenici, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije počeo je sakupljati dokaze. Fotografije koje je sa više od 18.000 metara visine snimilo američko ratno zrakoplovstvo pokazale su stotine zarobljenih muškaraca iz Srebrenice kako sjede na nogometnom igralištu u maliom poljoprivrednom selu Nova Kasaba. Dva dana kasnije, muškarci su jednostavno nestali. Optužnice za genocid su podignute protiv generala bosanskih Srba.
No, piše navedeni portal, sud Ujedinjenih nacija radio je puževom brzinom, što je omogućilo zločincima da se vrate na masovne grobnice i ponovo zakopaju svoje žrtve.
Premještanje tih tijela bila je industrijska operacija. Oko 100.000 kilograma raspadnutih tijela prevezeno je na drugih 30 grobnih mjesta. Oni su premješteni u gudure, klance i borove šume. Svako ljudsko tijelo sastoji se u prosjeku od 206 kostiju. Sa 8.100 nestalih osoba, oko 1.668.000 kostiju je trebalo biti iskopano kako bi oni koji su nestali bili identificirani.
Činilo se kao nemoguća misija
Godine 1998. u BiH su stigli eksperti. Među njima je bio i britanski arheolog Ian Hanson, koji je sa svojim timom počeo iskopavati masovne grobnice u Srebrenici. Prvo su počeli kopati na području na kojem su, prema snimcima iz zraka, tlo i stijene uzurpirane.
Većina srebreničkih žrtava ubijena je iz blizine i u glavu. Hanson i njegov tim počeli su potragu. Označili su mjesta žutim trakama i počeli kopati. Proces ih je doveo do nekoliko masovnih grobnica. Onda se pojavilo drugo pitanje. Kako identificirati razbacane kosti?
Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) odlučila je da je uzimanje DNA uzoraka od nekoliko srodnika najbolji put. Rezultati su bili fenomenalni.
U novembru 2005. godine, 15-godišnji dječak bio je prva identificirana žrtva. Do februara 2013. godine, ICMP je uspješno identificirao 6.850 žrtava od 8.100 ubijenih u srebreničkom masakru. Početkom 2013. Međunarodna komisija za nestale osobe poslala je Hag dokaze u nekoliko slučajeva ratnih zločina širom bivše Jugoslavije.
Prema Jenningsovom mišljenju, u ICMP-ju očekuju da će ovi dokazi biti korišteni u slučajevima protiv zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, kojima se sudi za genocid.
No, završno poglavlje o ratu u BiH treba tek biti napisano. Prvog novembra je otkrivena Tomašica, još jedna masovna grobnica za koju se vjeruje da krije do 1.000 ubijenih.
