Fotografija uplakane djevojčice koja u naručju svoje povrijeđene majke moli policajce i doktore da im pomognu. Stariji muškarac je tješi i briše suze. Na toj jednoj fotografiji sadržana je sva patnja koju proživljavaju djeca migranti na balkanskoj ruti. Migrantska kriza koja je pogodila BiH pokazala je sve slabosti sistema u Bosni i Hercegovini. Neuvjetan smještaj, migranti tumaraju ulicama, spavaju po parkovima, zabilježeni su incidenti, pokušaji silovanja, ubistva…
Dobroćudnost bh. građana
Ni po koju cijenu oni ne žele ostati „zarobljeni“ u našoj državi. Cilj im je zapadna Evropa. Gdje bilo.
U svemu tome, u njihovoj agoniji, začinjenoj bh. nespremnošću da im sistemski pomogne, jer da nije dobroćudnih Bosanaca i Hercegovaca koji su i sami isto proživljavali prije nešto više od dvije decenije, nalazili bismo leševe migranata u kanalima, rijekama. Promrzle i izgladnjele.
Migrantski pakao na svojoj koži najviše osjećaju djeca. Pokazao je to i posljednji izvještaj UN-a u BiH.
– Tri četvrtine djece bez pratnje i razdvojene djece (koja su u pratnji staratelja) odvojene su od svojih roditelja i porodice duže od godinu, a gotovo polovina više od dvije godine. Svako deseto dijete je navelo da samo rijetko ima kontakte, te svako deseto uopće nije imalo kontakt s roditeljima. Svako peto dijete bez pratnje i razdvojeno dijete bilo je bez skloništa. Nijedno od djece bez pratnje i razdvojene djece nije bilo upoznato o bilo kakvom zakonskom staratelju koji im je imenovan – napisano je u ovom izvještaju.
Nedostatak skloništa, smještaja, hrane
Također, vrijedi napomenuti, mada nije direktno procjenjivan, i nizak nivo svjesnosti o opasnostima od mina. Ovo je posebno zabrinjavajuće jer je Unsko-sanski kanton, u kojem se nalazi trenutno najveći broj izbjegličke i migrantske populacije, jedno od područja koja su najviše ugrožena minama u BiH, posebno područje u blizini granice s Hrvatskom, kao mjesta potencijalnih graničnih prijelaza od kojih je najrizičnije planina Plješevica.
– Nedavno je pronađena jedna grupa od 200 migranata, među kojom je bilo i djece – kaže Ermin Lipa iz Gorske službe spašavanja Bihać.
Pet najvećih faktora stresa za djecu izbjeglice s pratnjom i djecu migranata u BiH bili su nedostatak skloništa, odnosno smještaja, nedostatak hrane, hladno vrijeme, daljina od kuće te napadi.
Svjedoče o tome i izjave migranata koji su sedam dana proveli na graničnom prijelazu Velika Kladuša – Maljevac.
– Djeci je hladno. Boje se. Nemamo gdje otići. U Velikoj Kladuši je kamp neuvjetan, nadamo se da će vlasti, ako nam već ne daju da idemo dalje, osigurati uvjetan smještaj. Jer je hladnoća nepodnošljiva – kaže Majid iz Irana.
Ili izjava majke devetogodišnje djevojčice.
– Moja je kćerka bila prestrašena jer je bila mala. Samo u kampu se osjećala sigurnom – kazala je ona.
S kakvim se groznim iskustvima susreću nedužna djeca prikazuje i izjava žene čija je desetogodišnja djevojčica preživjela istinske traume.
– Cijeli put su organizirali krijumčari, što je s vremena na vrijeme i zavisno od zemlje veoma opasno – kazala je ona.
Šta uraditi kako bi se zaštitila djeca
U izvještaju UN-a navode se preporuke koje se moraju provesti bez zadrške.
– Ključni prioriteti koji traže hitnu reakciju su osigurati da sva djeca bez pratnje i razdvojena djeca, kao i djeca s pratnjom i njihove porodice i njihova rodbina u pratnji dobiju odmah smještaj. Da im se ukaže hitna medicinska pomoć, pregled, i da im se osigura potrebna odjeća, opskrba higijenskim proizvodima i odgovarajuća hrana (uključujući tri obroka dnevno i dodatke kao što su vitamini, ukoliko je to potrebno) i da odmah dobiju zakonskog staratelja – piše u izvještaju.
Također navodi se da sva razdvojen i djeca bez pratnje, kao i djeca s pratnjom i njihove porodice, imaju pristup stalnom psihosocijalnom savjetovanju.
Radili na gradilištima i u diskotekama
Što se tiče indikatora potencijalnih rizika trgovine ljudima, u analizi koju je radio UN jedna četvrtina ispitanika je odgovorila da su im krijumčari organizirali putovanje.
Međutim, 52 posto je odgovorilo da su plaćanja za putovanje unaprijed izvršena u zemlji porijekla, na putu ili će se izvršiti kada stignu u zemlju odredišta. Jedan dječak je platio 1.200 dolara za prelazak iz Pakistana u Tursku kada je stigao u Tursku. Ujak drugog dječaka je platio 12.000 eura do sada put za dječaka iz Sirije do BiH, a skoro trećina je odgovorila da su u jednom trenutku tokom svog putovanja radili u Grčkoj i u Turskoj, uključujući rad u fabrikama, gradilištima i diskotekama.
