Deutsche Welle: Mladi koji imaju migrantsko porijeklo imaju lošije šanse na tržištu rada od mladih koji ga nemaju. Da li se razlika može izraziti u brojevima?
Aydan Özoğuz: Imamo novu studiju koja može dokazati da osobe koje imaju strano porijeklo moraju podnijeti duplo više zahtjeva za posao od osoba koje nemaju migrantsko porijeklo. To su alarmirajuće stvari. Moramo pronaći mehanizme koji će voditi do sortiranja. U sprovedenom istraživanju smo imali mlade koji su imali dobre ocjene u svjedočanstvima. Međutim, ime ili gradska četvrt u kojem živi može biti odlučujući faktor u tome da li će ta osoba dobiti mjesto za strukovno obrazovanje. Mislim da to u budućnosti nije održivo.
Na koje mehanizme mislite kada govorite o sortiraju?
Özoğuz: Poduzetnici kažu da ponekad kod arapskog ili turskog imena imaju osjećaj da će nekada doći do poteškoća i da su osobe sa tim imenima jednostavno drugačije. Mislim da je veoma pozitivno što imamo poduzetnika koji su toga svjesni i koji priznaju da već skoro imaju avanturističke predodžbe. Očito da u glavi imamo određene strukture koje su godinama nastajale i koje sada pomalo pokušavamo ukloniti. Osim toga, trenutno kada je riječ o daljem strukovnom obrazovanju, onda smo na rekordnom minimumu. Moramo pridobiti preduzeća da ponovo obučavaju mlade nakon završene škole.
Da li imate podatke o tome koliko je mladih migrantskog porijekla uspjelo završiti fakultet, koliko je otišlo na zanat u neko preduzeće ili je napustilo školu?
Özoğuz: Otprilike se može reći da postoji pozitivan trend. Oni koji imaju migrantsko porijeklo su nesrazmjerno zastupljeni među onima koji nemaju nikakvu kfalifikaciju. Međutim, trend se razvija u pravcu da sve više mladih završava srednju školu.Primjećujemo i da još imamo mnogo posla jer u zemlji imamo nove useljenike. Mnoge izbjeglice su završile školu. Sada je potrebno to verifikovati i omogućiti njihovo doškolovavanje, ako bude potrebno.
Koju odgovornost snosi školski sistem?
Özoğuz: U Njemačkoj imamo različite školske sisteme.Takvo sortiranje sigurno nije doprinijelo motivaciji mladih ljudi. Međutim, istovremeno se mora reći da nam je potrebno više potpore za mlade ljude. To ne pogađa samo one čiji roditelji dolaze iz druge zemlje. Imamo i njemačku djecu koja ne govore dobro njemački jezik. Imamo sveukupni trend na koji moramo obratiti pažnju i u kojem nam je potrebna pomoć u školama.
Koji razlozi mogu biti kod samih porodica ili mladih?
Özoğuz: Individualno još uvijek postoje razlozi koji se tiču samih roditelja. Među roditeljima postoje i oni koji se ne brinu o školovanju djeteta. Moramo reći da je motivacija za daljim školovanjem djece veoma izražena kod osoba koje su svoje domovine napustile zbog rata. Međutim, roditelji to ne uspijevaju uvijek jer jer naš školski sistem veoma komplikovan. Ne može svako razumjeti naš školski sistem. Zbog toga je i moj zadatak da ubuduće uredima za strance pružim više pomoći kako bi oni mogli pomoći i dati dobar savjet onima koji dolaze u našu zemlju.
Kako se mogu poboljšati šanse za školovanjem mladih koji imaju migrantsko porijeklo?
Özoğuz: Moramo vidjeti kako da poboljšamo situaciju strukovnog obrazovanja. To također znači da mlade ne šaljemo u dijelom dugogodišnje situacije iz kojih uopšte ne mogu izaći. Također moramo stvoriti situaciju u kojoj mladi koji žele strukovno obrazovanje ne moraju čekati dok njihov azil bude priznat ili dok roditelji ne prilože svu potrebnu dokumentaciju, nego da se svako dijete po dolasku u Njemačku odmah integriše u obrazovni sistem.
