„Krećem iz sjevernog djela Mitrovice do Beograda, a onda do Subotice. Iz Subotice ću za Mađarsku, pa potom za Austriju, a zadnja destinacija mi je Njemačka. Krećem sa dva druga. U Subotici ćemo platiti nekome da nas prebaci do Mađarske. Imamo kontakt osobu. Platićemo kartu do Subotice, a potom, kako se budemo dogovorili. Rekli su nam da je za prijelaz granice, iz Subotice do Mađarske – jednim djelom je predviđeno i hodanje kroz šumu – potrebno najmanje 150 eura po osobi. Mislim da će me sve koštati nešto više od 500 eura. Hoda se četiri sata, a potom valjda autom“, kaže on.
„Idem zato što ovdje nema ničeg dobrog. Ovaj posao nije dovoljan. Imam 20 godina. Ne plašim se uopšte i veoma sam odlučan.
Imam samo jednu sestru. Roditelji su prvo pokušali da nas zaustave ali su vidjeli da smo čvrsto odlučili. Ne plaše me izvještaji o teškim uslovima po kampovima, uopšte“, ističe samouvjereno ovaj mladić.
On je sa svojim drugovima odlučio da krene iz Sjeverne Mitrovice, zato što su sve karte iz Prištine prema Beogradu, do 6. februara, rasprodate. Inače, svakog dana, pet autobusa iz Prištine krene za Beograd. Zvaničnici iz autobuske stanice potvrđuju da je posljednjih nedjelja broj putnika povećan.
Ovi autobusi su puni Kosovara – i mladih i starijih, a brojne su i porodice sa malom djecom. Ima i slučajeva da se na put upute i trudnice, u nadi da će lakše dobiti dokumenta ukoliko im se djete bude rodilo u jednoj od EU država. Svi oni, ilegalnim putem, kreću ka zemljama Zapadne Evrope preko Srbije, u potrazi za nekim boljim životom. Porodice odbijaju da govore za medije, ali pojedini mladi bez straha to rade.
Fitim Abdullahu iz Vučitrna kaže da je prekinuo master studije kako bi “pobjegao sa Kosova”. Njegova destinacija je Njemačka.
“Ovdje sve ide nagore, ovo je raspad, i iz tog razloga sam odlučio da odem. Prije četiri godine sam diplomirao, neprestano sam konkurisao za posao u javnim institucijama, uvijek sam bio pod stresom. I nikad nisam dobio posao“, kaže Abdullahu, inače sa diplomom elektro-energetike.
„Razlog zašto odlazim je taj što ne mogu da se zaposlim ovdje“, kaže nam Fatos Hasolli iz Kosova Polja, koji je takođe sa drugovima krenuo na ovaj put.
„Ovdje sve ide preko veze. Nema nade i jedino rješenje je otići negdje gdje možemo naći posao. Mislim da je to u Njemačkoj moguće. Školu imamo, iskustva imamo, i mislim da možemo da radimo. Niko nas tamo ne čeka, ali, snaći ćemo se. Ovdje nema nade“, kazao je on.
Flamur Gashi iz Prištine sa sobom ima 400 eura, i zajedno sa ostalima, u nedjelju je iz Prištine krenuo za Njemačku.
„Odlučio sam da odem na crno jer ovdje nema uslova. Na Kosovu sam ostavio roditelje, dva brata i dvije sestre“, kaže on.
Otkako se ovaj trend ilegalne migracije sa Kosova povećao, kosovski i međunarodni zvaničnici neprestano su apelovali da se građani ne odlučuju za takav put, zato što će većina na kraju biti vraćeni i neće dobili azil.
Ti pozivi se, međutim, nisu odrazili na odluke građana. Na tom putu bilo je i tragičnih slučajeva, kao što je smrt Alija Fetahua, pedesetpetogodišnjeg državljanina Kosova koji je tragično, zbog hladnoće, preminuo u Mađarskoj prilikom ilegalnog putovanja za Njemačku.
Zvaničnici kosovskog MUP-a nemaju podatke o migraciji za ovu godinu, ali je do novembra prošle godine Kosovo napustilo preko 24 hiljade građana.
Stručnjaci socijalnih istraživanja poručuju da apeli zvaničnika ne pomažu u ovom slučaju, već je potrebno konkretno delovanje.
