Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović održao je danas hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji, nakon čega će mu biti uručena Odluka o izboru reisu-l-uleme IZ u BiH.
Hutbu prenosimo u cjelosti:
U ime Allaha, Gospodara naših života i naših sudbina, našeg znanja i postupanja.
Selam neka je na Muhammeda, a.s., časnog izaslanika Njegova, velikog i zadnjeg donosioca Njegove vjere.
Molimo Ga da Svoju milost raširi na brojne generacije sljedbenika u svim vremenima.
On je Kur’an objavio iz milosti prema ljudima, u Svom zadovoljstvu da im islam bude vjera i životni pravac, koji će ih voditi na putu postizanja zemaljske sreće i duhovnog zadovoljstva. Vjera je naš oslonac i snaga s kojom uspijevamo prevladati sva naša životna iskušenja, sve poteškoće i udese naše sudbine. Ona nas inspirira i hrabri da se suočimo i s onim što je ispred nas, što nam je nepoznato, ali i s onim što je iza nas, a što nosimo sa sobom, kao iskustvo i pouku. Vjera nam osvjetljava ono mračno i nepoznato u nama, ona je snaga kojom uspijevamo savladati i ukrotiti svoj nefs, ispružena Božija ruka koja nas podiže nakon pada i grijeha.
Vjera nas uči da štujemo Allaha i da Mu zahvaljujemo, da se držimo Njegove riječi, koja nas uvijek blago savjetuje i doziva, koja nas poziva u kuću mira i upućuje na pravi put. Ona nije nametanje, niti u njoj ima prisile; vjera ne raspolaže monopolom zemaljske prinude, ona je, kao što nam je to pojasnio Muhammed, a.s., savjet. U njoj se poštuje ljudska ličnost i čovjekov slobodan put. Ona jasno govori što je dobro i moralno, a što štetno i nemoralno; više upozorava nego što zahtijeva. U tome je njena snaga. „O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosne vijesti i onoga koji opominje,“ kaže Kur’an.
Musliman je onaj koji vjeruje u Allaha i koji svojim postupanjem svjedoči o putu kojim je išao Muhammed, a.s. Pejgamber je za muslimana i muslimanku ostvarenje Allahove riječi, primjer, čija uzoritost, požrtvovanost i istrajnost na Allahovom putu unosi sigurnost, izaziva divljenje i poštovanje. Njegov način života, postupci i ophođenje s ljudima, kako u radosti, tako i u bolu, tuzi i žalosti, u miru i spokojstvu, ali i nedaćama, neimaštini i tegobama, govori nam koliko je važno sačuvati prisebnost i mjeru u svemu. Od svojih sljedbenika nikada nije tražio da ga se slijepo slijedi: s njima se savjetovao i često prihvatao njihovo mišljenje i savjete. Posjećivao je komšije, brinuo se o bolesnima i obilazio ih, tražio od muslimana da se posvete radu i nauci, bodrio bi mlađe da se takmiče u sportu kako bi sačuvali zdravo tijelo, osuđivao bi nedolično ponašanje, ponižavanje ljudi, i sve ono što je nedostojno ljudske ličnosti. Za njega su svi ljudi bili jednako vrijedni u svom ljudskom dostojanstvu, bez obzira na porijeklo i na rod. Bio je revnostan, i posvećen u obavljanju onoga što mu je Bog naredio: namaz, post, zekat i hadž obavljao je besprijekorno i poticao muslimane da ih obavljaju. Govorio bi: Bojte se Boga koliko god možete, ono što vam je On naredio izvršavajte koliko možete, a ono što vam je zabranio toga se klonite u potpunosti.
Kada bi zaprijetila opasnost zajednici, ustajao bi u njenu odbranu i zaštitu, bez obzira na to ko bio s druge strane i s kakvom zemaljskom moći raspolagao. Nije se plašio ljudi, bojao se Boga i toga da ne povrijedi tuđi hak, tuđe pravo.
Ovaj Pejgamberov miraz prenosili su muslimani s generacije na generaciju pa su ga prihvatili i naslijedili i naši djedovi i očevi, i ostavili ga i nama u nasljeđe. Njihova odanost, požrtvovanost i pobožnost s kojom su se odlikovali, ostavila je duboka traga u našoj kulturi i tradiciji. Naši djedovi i očevi razumjeli su da im Božija riječ i životni put vjerovjesnika Muhammeda, a.s., daju široki okvir u koji mogu smjestiti i svoju narodnu tradiciju, prožetu islamskim vrijednostima, bratstva, jednakosti, socijalne pravde, poštivanja dostojanstva ljudi i života s drugima na temelju dobrih komšijskih odnosa, vjerujući da je komšija kao i brat, kada se s njim lijepo postupa.
Njihova briga nije bila samo vjera, već i njeno ispravno razumijevanje i naučavanje. Ovdje, na ovom mjestu, u haremu Gazi Husrev-begove džamije, podignute su najznačajnije ustanove muslimana na Balkanu: medresa, hanikah, biblioteka i tekija. Podignute su da bi djeca u ono vrijeme iz ove naše lijepe zemlje sticala znanje rame uz rame s onima iz prostranog muslimanskog svijeta: Istanbula, Kaira, Bagdada, Delhija, Damaska, Aleksandrije, Fesa, Marakeša, Meke i Medine.
U dolinama lijepih bosanskih rijeka nastali su gradovi u kojima je bosanska omladina sticala znanje, u kojima su pisani kitabi, knjige koje su čitali i sami sultani. Ovo je zemlja Hasana Kafije Pruščaka, čija su djela još u XVIII stoljeću prevođena na evropske jezike. Na njegovim djelima obrazovala se naša ulema, izučavajući: pravne, teološke i političke nauke. Ovo je zemlja jednog od najpoznatijih komentatora svjetskog djela Fusus-l-Hikam velikog Ibn Arebija, poznatog Livnjaka Abdullaha Bošnjaka. Zemlja brojnih teologa, pravnika, filozofa, pjesnika, vojskovođa, nobelovaca, oskarovaca, zemlja vrijednih ljudi i žena. Svaka mahala u našim gradovima imala je osnovnu školu (mekteb), a svaki grad višu školu (medresu) i biblioteku. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci, jednoj od najznačajnijih biblioteka u Evropi, u čijim odajama se čuva evropsko blago na orijentalnim jezicima, čuva se jedan od najstarijih rukopisa velikog imama Gazalije, neprocjenjive vrijednosti.
Govorim to danas ovdje, s mimbera Gazi Husrev-begove džamije, ne da bismo se time samo ponosili, već kako bismo se podsjetili kakvu i koliku odgovornost nosimo i kao narod i kao ulema naroda kome pripadamo. Naše lice, srce i naš um moraju biti okrenuti ovom blagu koje čuva Gazi Husrev-begova biblioteka, i to treba biti zadaća svih naših medresa, fakulteta i instituta. To blago treba uvećavati, ostavljajući u miraz vrijedna djela napisana pameću i rukama naših ljudi, koja će svjedočiti o našem vremenu kao što i ova koja danas čuvamo i na koja smo ponosni svjedoče o vremenu naših predaka, kako su živjeli i u što su vjerovali, ko su im bili prijatelji, a ko dušmani.
Islamska zajednica je okvir i granica našeg duhovnog zavičaja. Ona nas povezuje u jedan džemat. U njoj smo svi stasali i onda kada je ona bila naša jedina zavjetrina, ali i danas, kada živimo u slobodnoj Bosni i Hercegovini. Ona je naš duhovni zavičaj, dom naše djece i djece naše djece. Trebamo je čuvati od drugih, ali i od nas samih. To će biti moguće samo ukoliko budemo držali do sebe, do naše tradicije, naše uleme i njihovog razumijevanja izvora islama. S Islamskom zajednicom smo prebrodili mnoge krize, ona je svjedok svih naših teških udesa sudbine. Kroz nju smo uvijek uspijevali da se duhovno okrijepimo, priberemo i ponovo iskoračimo. I danas se sjećamo teških vremena i borbe naših čestitih prvaka i prethodnika na čelu zajednice, rahmetli reis ef. Mehmeda Azabagića, Džemaludina Čauševića, Fehima Spahe, i drugih, kao i rahmetli Mehmeda Spahe, Nurije Pozderca, Hamdije Čemerlića i predsjednika Alije Izetbegovića i njihovog zalaganja za naš narod i državu.
I danas su pred našim narodom i našom zajednicom veliki izazovi. U svijetu kakav jeste, bez čvrstih moralnih temelja i vrijednosti, moramo misliti o sebi i svojim interesima. Ne trebamo biti iznenađeni prevrtljivošću i neiskrenošću svijeta oko nas, jer je svijet po svojoj prirodi takav. Trebamo raditi i razmišljati o vlastitoj budućnosti, osloniti se na sebe i prijatelje koje imamo. Najveći dio naše zajednice živi na Balkanu, koji je sam po sebi jedan mikrosvijet, koji u sebi nosi mnoge kontroverze. Kao bosanskohercegovački muslimani treba da budemo svjesni svog položaja i uloge koju imamo. Ne smijemo razmišljati i ponašati se onako kako bi drugi željeli da razmišljamo i da se ponašamo, već stvari moramo primati i posmatrati onakvim kakve one jesu. Sa svim narodima i sljedbenicima Ibrahimove, a.s., tradicije, treba da živimo u miru i s puno razumijevanja. Komšija bliži je preči od komšije daljeg, to bi trebala biti naša i vjerska i politička doktrina.
Mi smo zajednica muslimana s evropskim identitetom, iako bi neki u Evropi željeli da to nismo. Slušamo i neke od njihovih neodmjerenih i nedobronamjernih izjava i dobro ih i na pravi način razumijemo. Mi nikome ništa ne dugujemo, drugi su se o nas ogriješili, više puta u evropskoj povijesti. No, svjesni smo da je svijet pun grješnika i da s tim moramo živjeti. Historija ima svoj sud, ljudsko trajanje je kratko, a sila i moć su varljivi i prolazni. Mi ćemo ostati i kao narod i kao zajednica posvećeni dobru, miru i saradnji među ljudima, jer je to naše poslanje i naša misija. Oslanjat ćemo se na prijatelje, a čuvati dušmana.
S muslimanskim svijetom treba da imamo odnose koje će krasiti uzajamno razumijevanje i poštovanje. Svaka zemlja je za nas posebno važna. Nećemo praviti razlika među njima. To je svijet koji ima svoje probleme i puno izazova. Njihova pomoć nam je u prošlosti bila važna, ali danas treba sve više da se oslanjamo na vlastite mogućnosti.
Na kraju, želim se obratiti svojoj braći imamima, muftijama i muderisima, vama koji nosite emanet vjere u zajednici vjernika. Sjetimo se oporuke koju nam je ostavio Muhammed, a.s.: „Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado“. U našim rukama nisu poluge vlasti već pastirski štap, simbol borbe za vrijednosti, oslonac na duhovnom putu i jedinstvo zajednice na čijem smo čelu. Neka nam je uvijek na umu da je vlast monopol na fizičku silu, a vjera savjet, nada i pouzdanje u Božije proviđenje. Naše poslanje se temelji na zavjetnim vrijednostima koje smo naslijedili od vjerovjesnika, neka je na njih Božiji mir i spas, na: bogobojaznosti, požrtvovanosti, ustrajnosti, obračunu, obrazovanju, savjetovanju i stalnoj brizi o džematu. Oni među nama koji žele u ruci držati žezlo vlasti umjesto pastirskog štapa ne mogu računati na miraz Vjerovjesnika, a.s. Vlast dijeli ljude, vjera ih ujedinjuje, to je naša misija i naše poslanje.
S imenom Allaha Milostivog, koji sve čuje, sve vidi i sve zna, zavjetujem se pred zajednicom muslimana da ću koliko god budem mogao vjerno prenositi Njegovu riječ i držati se puta Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, a.s.; da ću činiti dobro i tražiti da se čini dobro a odvraćati od lošeg i nedoličnog puta i postupanja među ljudima. Zajedno s ostalima, brinut ću o pravima muslimana, braniti njihovu slobodu i pravo izbora i čuvati jedinstvo Zajednice.
Gospodaru moj, molim Te za dobro za koje Te je molio i Tvoj vjerovjesnik Muhammed, a.s., a utječem ti se od zla od kojeg Ti se utjecao i Tvoj vjerovjesnik Muhammed, a.s. Ti si onaj od koga se traži pomoć i Tvoja pomoć je dovoljna.
Samo su u Tebe snaga i moć. Allahu moj, od Tebe tražim zaštitu od slabosti i ljenosti, od kukavičluka, duboke starosti i škrtosti. Kod Tebe tražim zaštitu od znanja od kojeg koristi nema i od srca koje nije skrušeno, i od duše koja je nezasita, i od dove koja se ne uslišava. Gospodaru moj, učini me da pred slabim budem ponizan, a pred moćnim uspravan. Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu nakon što si ih Ti uputio i podari nam od Sebe milost, Ti si onaj Koji obilno milost daruješ. Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na dan u koga nema nikakve sumnje, Allah svoje obećanje ne iznevjerava.
Amin ja rabbe-l-alemin!
