Ozil u ovom trenutku ima 15 asistencija, a mnogi predviđaju da će do kraja sezone skupiti više od 20, koliko iznosi rekord, a koji drži penzionisani fudbaler Arsenala Thierry Henry. Do kraja sezone igra se još 21 utakmica, a Ozil je najbolji asistent u pet najjačih evropskih liga.
Dok ga je njegov rad na terenu doveo da bude jedan od najboljih fudbalera, njegov rad van terena na humanitarnom polju uglavnom prolazi neopaženo.
Dvadesetsedmogodišnji igrač iskoristio je svoje bogatstvo i ugled da pomogne onima u potrebi na različite načine- od poziva djece sa posebnim potrebama da gledaju Arsenalove utakmice do finansiranja operacije 23 teško bolesne djece u Brazilu nakon Svjetskog prvenstva prošle godine, čin za koji je nagradu „Sport za dobro“ na godišnjoj dodijeli Laureus priznanja.
OzilBrazil.jpgGovoreći o svojoj želji da pomogne onima u potrebi, Ozil otkriva kako je odrastanje u Njemačkoj bilo presudno da djeci omogući stvari koje on nikada nije imao, iako ne voli da dobija previše pažnje za svoja djela. “Želim da pomognem onima u potrebi, ali ne želim da ljudi znaju da to radim”, kazao je on za The Times.
“Obično, ne volim da pričam o tome. Odakle dolazim, mi ne pokazujemo svoja dobra djela. To je skromnost”.
“Moj cilj je da pomažem djeci. Djeca su budućnost. Volim djecu. I razmišljam o svom djetinjstvu. Znam odakle potičem. Ukoliko sam nešto želio, to nisam mogao dobiti. Život nije bio jednostavan. Stvari koje nisam imao u prošlosti pokušavam da omogućim djeci.
Znam kako je to kad nemate. Mi smo bili siromašni, ali smo imali dovoljno hrane da jedemo. Bila je to velika porodica, četvero djece i nije bilo baš da ste mogli samo tako otići i kupiti nešto. Ali smo imali ono osnovno- hranu. Moji roditelji su mi usadili ispravna načela, tako da nisam zanesen. Oni su mi uvijek govorili da budem prizeman, da nisam ništa posebno. Govorili su mi da budem dobar prema ljudima. Oni kažu- ‘Možda ćeš postati fudbalska zvijezda ali te to ne čini boljim od tvoje braće i sestara. Poštujte jedni druge. Budite zajedno”. Na taj način sam odrastao. To je stvar kulture”.
Međutim, Ozil priznaje da su mu njegova vjera i vjerski pogledi pomogli da izdrži u teškim vremenima.
“Ja sam vjernik. Odrastao sam u takvoj porodici. Za mene je jako važno da dovim. Dovim na terenu. Ne radim to da bih pokazao ljudima da sam musliman, ili da sam vjernika, to radim za sebe”, dodao je on.
“Radi se o mojoj vjeri. U Arsenalu, svi u timu me poštuju. Oni poštuju moju vjeru, a ja poštujem njihove vjere. Postoje neke sličnosti sa Berlinom, ali nema multikulturalnijeg mjesta na svijetu od Londona”.
