Šarm, ljepota, kvalitet, samopouzdanje, pozitivnost i rezultati su aduti Merime Čelik, jedne od najboljih naših fudbalskih sudinica koja je nedavno stekla FIFA-a licencu.
Ona je izuzetno svestrana sportistkinja koja je licenciran učitelj skijanja i plivanja, a dugo vremena je bila i kapiten rafting ekipe. Njen čitav život podređen je sportu i obučavanju drugih onim vještinama koje ona posjeduje. Magistar je sporta i tjelesnog odgoja, te dobitnik srebrene značke za uspijeh na fakultetu, a nedavno je svojoj kolekciji uspjeha dodala i internacionalni znak fudbalskog sudije.
U Evropi je mnogo više žena koje sude a sada ih je i u našem regionu svake godine sve više. Dosta se radi na popularizaciji kako ženskog fudbala tako i suđenja što na tome zahtijeva i UEFA. Nadam se da će u budućnosti cijela ta priča biti na daleko višem nivou nego što je trenutno. Ekskluzivno za fsks.ba, Merima govori o tome kako se pojavila na fudbalski teren , o predrasudama tokom karijere, kao i o tome postoji li razlika u ponašanju na terenu između seniora i igrača u mlađim kategorijama.
Šta te je inspirisalo da uzmeš pištaljku u ruke?
Pošto sam u tinejdžerskim danima započela svoju sudijsku karijeru, prvobitno je to bila nužda za određenim džeparcem kojeg bih dobila odsuđenom utakmicom, a potom ljubav prema sportu i općenito fizičkoj aktivnosti.
Kada si prvi put debitovala u ulozi sudinice?
Sjećam se svoje prve utakmice, to je bilo prije 6 godina, kada sam se po nekoliko puta tokom suđenja pitala: “Ko napada na koji gol”?
Šta je ključno za sudinicu kako bi postala vrhunska ?
Mnogo je faktora koji utiču na to, prije svega odgovornost, samodisciplina i kontinuiran rad. Kontinuran rad u treningu i u obrazovanju teoretskom odnosno stalnom nadogradnjom sebe. Tu je potom mnogo žrtve i hrabrosti da se suočite sa raznim situacijama koje se dešavaju na terenu i van njega. A kada se to sve složi onda faktor sreće odigra svoju ulogu.
Kako reaguju fudbaleri kada vide da će im suditi žena?
Često se susrećem sa ovim pitanjem, vjerovatno zbog toga što to kod nas i nije toliko prihvatljivo i što je po samoj tradiciji i karakteru podneblja žensko u blagoj sjenci muškarca. Realnost je da svi fudbaleri su pozitivni sve dok ne donesete odluku koja se kosi sa njihovim mišljenjem. Večinom su neka simpatična dobacivanja, dok tim ne počne gubiti, tada druge emocije prorade.
Osjećate li da postoje neke pogodnosti na utakmicama zbog toga što si žensko ?
Da, postoje ekipe koje su „mirnije „ kada žensko sudi, tada se nastoje više kontrolisati. Ali u smislu pogodnosti da me zaobiđu neke psovke , to ne jer emocije su sastavni dio igre, a ja to gledam na taj način.
Koliko je teško ostati objektivan kada na terenu igraju tvoji prijatelji ?
Trudim se da ne sklapam bliska prijateljstva sa igračima na terenu, kako ne bih došla upravu u te neugodne situacije, ali ako se i desi onda sam još oštrija jer me poznaju i trebaju da me više poštuju.
Postoji li neki neki poznati sudija na koga si se ugledala?
Nemam ikonu u suđenju, ugledala sam se i skupljala znanja od sudija koji su u mom okruženju i koji su željeli da napredujem, znala sam da mi žele dobro i samim tim da su njihovi savjeti za moj napredak dobri.
Sad već imaš status interacionalca, kako dalje?
Biti internacionalni sudija je velika privilegija, ali i obaveza. Dalje dolazi pravdanje znaka internacionalnog sudije, dodatni rad na fizičkoj spremi i teoretskom obrazovanju.
Koje su tvoje krajnje ambicije ?
Moje krajnje ambicije su da se što duže održim na internacionalnoj listi i da se podjednako dobro ostvarim na porodičnom i poslovnom nivou kao u suđenju.
Često te možemo vidjeti da sudiš utakmice najmađim kategorijama Omladinske lige Kantona Sarajevo, kakva su tvoja iskustva?
Vjerovatno sam jedina FIFA sutkinja koja sudi dječici od 6-7 godina, međutim to su mjesta odakle sam ponikla i gdje sam počela znanje sticati, tako da ne omalovažavam ni jedan rang takmičenja i podjednako sam profesionalna kako na uzrastima cicibana tako i seniora. A moram priznati i da volim djecu, tako da mi to pričinjava dodatno zadovoljstvo.
Šta biste poručili mlađim kolegama i koleginicama?
Rad i samo rad.