Pod uticajem političkih elita, zaključeno je na ovom skupu u okviru festivala „Mirdita – Dobar dan“ u Beogradu, o drugoj strani uglavnom se piše u negativnom kontekstu.
U javnom diskursu Kosova sve što asocira na Srbiju ima negativnu konotaciju, dok u Srbiji postoji zlurad stav prema svemu što se događa na Kosovu, rekli su na debati novinari sa Kosova i iz Srbije.
Lura Limani, novinarka BIRN sa Kosova, istakla je da na Kosovu nema medija koji otvoreno lažu, ali da je tendenciozan način na koji sastavljaju vijesti.
“Izvještava se o Srbiji o onome što je vezano za dijalog, o izbornom procesu, ali u mejnstrim medijima nema interesovanja za druge teme. Političke elite postavljaju se kao spasitelji, nema previše informacija jedne zemlje o drugoj i piše se samo crno ili bjelo, što ovdje i tamo govori o življenju u dvije paralelne realnosti. Na primjer, članstvo Kosova u FIFA i UEFA u Prištini se doživljava kao priznanje nezavisnosti, a neuspjeh da se postane član Unesko kao znak da Kosovo nije funkcionalna država.“
Mediji u Srbiji, sa druge strane, uglavnom pišu o položaju Srba na Kosovu, selektujući informacije, i to isključivo kroz probleme i incidente.
To izgleda tako, kaže novinar nedjeljnika „Vreme“ Teofil Pančić, da publika jedino može da pomisli da na Kosovu nema normalnog života.
„Na osnovu toga bi većina ljudi iz Srbije mogla samo da zaključi da je Kosovo jedna vrsta pakla. Dominantna definicija u tom odnosu je ona koju je postavio još bivši premijer Vojislav Koštunica, a koja glasi da treba držati odnos sa Kosovom u stanju zamrznutog konflikta. A taj zamrznuti konflikt može da traje decenijama, vijekovima, milenijumima… Valjda sve dok nas neki meteor ne pogodi iz dubokog svemira.“
Dijalog u Briselu za najveći broj stanovnika je nepoznanica, smatraju učesnici ovog skupa, jer se mediji ne trude da građanima približe njegovu suštinu već o razgovorima dvije strane često izvještavaju kroz tabloidnu prizmu.
Dragana Žarković, novinarka BIRN iz Beograda, kaže da je u Srbiji dominantan pritisak političke elite kako da se izvještava o Kosovu.
„Recimo, kada je predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti Vladimir Kostić rekao da je realnost da Kosovo nije dio Srbije. Napali su ga i osuli paljbu na njega sa svih strana. To je jedna večita tenzija koja se stvara. I sve što se dešava na Kosovu, to je moj generalni utisak, kroz prizmu Srbije gleda se od velike pobjede do velike šamarčine.“
Učesnici konferencije smatraju da u kosovskom i srpskom društvu generalno ne postoje tabu teme u odnosima Srbije i Kosova o kojima istraživački novinari ne smiju da pišu.
„Pitanje nestalih i ubijenih Srba na Kosovu je jako osjetljivo, kao što je u Srbiji slučaj sa ubistvima i zločinima nad Albancima na Kosovu. U javnom diskursu Kosova nema priče o ubijenim Srbima civilima. BIRN je posebno govorio o žrtvama rata, pojedini novinari pišu o tome, ali ne postoji opšta zainteresovanost za tu temu,“ rekla je Lura Limani.
Dragana Žarković zaključila je da su ratni zločini i dalje tema o kojoj se najmanje govori.
„Ne mogu da kažem da o tome nije bilo izvještavanja. Ali uvijek je to nekako gurano u zapećak i pod tepih. Mislila sam da su ta vremena prošla. Postoji utisak da je danas postalo lakše doći do zvaničnih izvora koji će da pričaju o tome nego plasirati dalje tu priču u javnost.“
Kao jedan od uzroka za lošu medijsku sliku sa obje strane, novinari beogradskih i prištinskih medija apostrofirali su i sve veći broj internet portala koji zbog veće posećenosti, takozvanih “klikova”, posežu za iskrivljavanjem činjenica i zanemaruju etički kodeks novinarstva.
