Nije nikad dodijelio pehar ‘Kupa maršala Tita’, samo jednom je bio u zgradi Centralnog komiteta, a nije zvanično obišao spomenik Neznanom junaku.
Najdugovečniji vladar na ovim prostorima, Josip Broz Tito, iako upokojen više od tri decenije, i dalje među mnogim sugrađanima budi sentiment i sjećanje na neka druga vremena. Nije ovo želja da debatujemo o tome koja su vremena bila dobra, a koja loša, već da podsjetimo kako Broz neka mjesta nikako nije volio, što sa ove distance izgleda prilično neobično.
U bivšoj velikoj državi postojalo je najmasovnije fudbalsko takmičenje koje se zvalo upravo po tadašnjem vođi – „Kup maršala Tita“. Finalna utakmica obavezno je odigravana u Beogradu, glavnom gradu SFRJ, ali ni na jednom finalu Tito se nije pojavio, niti je dodijelio ogromni, srebrni pehar.
U njegovo ime, to su uvijek činili „specijalni izaslanici“ ili kako god da su ih zvali. Broz nije volio ovu vrstu loptanja, i nikada joj nije posvetio bilo kakvu pažnju, osim što je dozvolio da se takmičenje zove po njemu (što i nije neko čudo, jer je pola ulica, osam gradova i bezbroj institucija nosilo ime po Titu).
Broz nije volio ni zgradu koja danas nosi ime Palata „Ušće“ a prvobitno je bila zgrada Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. To zdanje nikako nije bilo po njegovom ukusu. Kažu da ga je posjetio jednom, pa iako je tamo bio odvojen cio sprat za njegov radni kabinet i ostale potrebe, Tito nije volio da zađe u ovaj objekat.
Kasnije se ispostavilo da je ovo zdanje bilo bombardovano tokom agresije 1999. godine, a da je njegova stabilnost, bez obzira na NATO projektile bila neprikosnovena, što je samo dokazalo da smo u poslijeratno vrijeme imali vrhunske arhitekte, projektante i graditelje.
Na kraju, Broz je izbjegavao mjesto koje su gotovo obavezno obilazili svi viđeni lideri ondašnjeg svijeta koji su dolazili u posjetu Beogradu – grob Neznanog junaka na Avali.
I tamo je slao svoje izaslanike, ali on se zvanično nikako nije tamo pojavljivao. U stvari, ako ćemo precizno, Broz je samo sa jednom delegacijom, i to sovjetskom, posjetio crni monument na vrhu Avale, ali poslije samog završetka rata. Tu informaciju sačuvali su pedantni stručnjaci Muzeja grada Beograda, koji kasnije nisu našli nijedan podatak o naknadnim dolascima Broza na ovo mjesto.
U suštini, to bi moglo da se protumači i sasvim logičnim putem: Neznani junak ubijen je 1915. godine, u Prvom svjetskom ratu, od strane vojnika u čijim redovima je mogao da bude upravo potonji predsjednik Jugoslavije. Istini za volju, Broz je tada vjerovatno bio na drugom dijelu ratišta. Podsjećamo, zvanična istorija kaže kako je Josip Broz bio vojnik Austrougarske monarhije tokom tog velikog ratnog sukoba, pa je, možda, i to razlog što nije volio da se pojavljuje na grobu čovjeka koji je postao simbol njegovih tadašnjih smrtnih neprijatelja.
Broz nije zvanično sa stranim delegacijama posjećivao spomenik Neznanom junaku, ali izgleda da je umio ovdje da se pojavi inkognito. Kako su nam rekli stručnjaci „Srbijašuma“ koji su željeli da ostanu anonimni, i koji su zaduženi za očuvanje ovog objekta i njegove okoline, postoji legenda da je Broz dolazio ovdje noću, i to uglavnom sam. Pratioci bi ga, navodno, dovodili do vrha monumenta, a zatim je on sam ostajao tu, u dugim razmišljanjima i šetnji oko spomenika.
