Grupa od blizu 100 preživjelih Srebreničana, koji su prije 25 godina koračali putem spasa, danas se ponovo zaputila na stazu smrti iz koje nose najpotresnija svjedočenja. Uz posebne epidemiološke mjere odaju počast svim žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine.
Prvi put ove godine Marš mira nije krenuo iz Nezuka nadomak Sapne koja je u julu 1995. godine predstavljala slobodnu teritoriju za Bošnjake koji su nakon višednevnog pješačenja šumama uspjeli umaći agresorskoj ruci.
Učesnici pohoda na dionici od 100 kilometara krenuli su sa Crnog vrha u Liplju kod Zvornika jer to nisu mogli učiniti iz Nezuka zbog izuzetno loše epidemiološke situacije u Tuzlanskom kantonu, a koju je prouzrokovala epidemija koronavirusa.
Među onima koji danas koračaju putem spasa je i Nazif Krdžić koji je u julu 1995. godine krenuo iz Srebrenice prema slobodnoj teritoriji.
“Svaki Marš mira je poseban, ali ovaj je najspecifičniji jer je ovdje riječ o grupi ljudi s kojima sam ja 1995. godine izašao u Nezuk. Također, prvi Marš mira smo krenuli sa istog ovog lokaliteta. Osjećanja se uvijek miješaju, a posebno ovih dana”, kaže nam Krdžić.
Ističe da nema dana da ne razmišlja o događanjima koja su ga zadesila u julu 1995. godine.
“Noćima to sve sanjam, a mogu reći da u trenucima prolaska starim putevima spasa nisam onaj čovjek. Tada naviru sjećanja na ljude koji su krenuli skupa sa mnom ili sam ih sreo na putu, ali nažalost živi nisu došli”, dodaje Krdžić koji se na slobodnu teritoriju uspio probiti za dva dana.
Njegovu sudbinu dijeli i Almedin Bećirović koji je na putu spasa izgubio dva brata, oca, a ranije i sestru.
“Iz Holandije sam došao kako bih učestvovao u ovogodišnjem Maršu mira, ali i 25. godišnjici genocida nad Bošnjacima. Maksimalno se trudim odati počast svim žrtvama, neovisno o vjeroispovijesti. Ali, oni koji negiraju genocid i koji nas omalovažavaju trebaju biti kažnjeni, jer je to nedopustivo. Mnogo krvi je proliveno, a brojne porodice su ostale okovane tugom do kraja života, zbog gubitka najmilijih”, naglašava Bećirović.
Epidemija je također diktirala i broj učesnika u ovogodšnjem Maršu mira te shodno tome putem smrti, odnosno spasa jutros prolazi samo grupa od skoro 100 preživjelih Srebreničana koji su se u julu 1995. uspjeli probiti na slobodnu teritoriju.
“Ove godine imamo problem zbog pandemije koronavirusa, a jučer smo hitno morali kamp izmjestiti iz Nezuka te smo jutros krenuli sa Crnog vrha. Tačan broj učesnika nemamo, ali ih sigurno neće biti mnogo. Predviđeno je da ih puštamo u grupama od po 50 u rastojanju kretanja do deset do 15 minuta”, kazao je Munir Habibović, predsjednik Organizacionog odbora za Marš mira.
Trasa kretanja ove godine je ostala ista, a učesnici večeras stižu u mjesto Glodi, odakle će se sutra zaputiti prema Mravinjcima, a zatim će otići do Potočara.
“Sve mjere predostrožnosti smo morali poduzeti, a osim većeg broja ljekara osigurali smo i četiri mobilne bolnice, kao i jedno specijalno te helikoptersko vozilo Oružanih snaga, u slučaju pojave infekcije kod osobe koju će trebati transportovati”, istaknuo je Habibović.
Na najznačajnijim lokalitetima za učesnike će biti upriličeni i historijski časovi kako bi se na adekvatan način upoznali o svim strahotama kroz koje su prošli Podrinjci u prošlom ratu.
Kao što smo već kazali, organizacija ovogodišnjeg Marša mira prilagođena je epidemiološkoj situaciji te se učesnici moraju pridržavati svih mjera predostrožnosti. U Maršu mira, poručili su organizatori, mogu učestvovati svi oni koji će se pridržavati mjera u cilju očuvanja zdravlja.
