U Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori u ekspanziji su brakovi maloljetnika. Iako bi zakonski to institucije trebale spriječiti, protiv takvog oblika trgovine ljudima bori se jedino nevladin sektor. Maloljetnički brakovi danas su klasičan primjer trgovine ljudima iako se događaju pod krinkom tradicije.
Istraživali smo što se događa u ove tri susjedne zemlje. Došli smo do saznanja da oni koji takve ugovorene brakove pokušaju spriječiti budu izloženi prijetnjama smrću.
U BiH sve je više brakova među maloljetnicima. Iako nužno to ne mora značiti trgovinu ljudima, većina takvih brakova svede se baš na to. Djevojčice, ili postanu bijelo roblje, ili je njihov brak unaprijed dogovoren. O tome nam je svjedočio i sam Fikret Arapović iz Srebrenika iz romskog Udruženja “Bolje sutra”.
“Jedna nam se djevojčica udala s 12 godina. Mi smo prijavili. Sada se roditelji kriju po drugim kućama, policija ih traži. Imamo slučaj djevojčice koju je otac prodao. On kaže da je pristao da se ona uda jer će imati zdravstveno osiguranje. Njen muž radi pa će se moći liječiti. Porodila se u 13 godini”, ukazuje Arapović.
U Udruženju “Zemlja djece u BiH” čije je sjedište u Tuzli, tvrde da su ovakvi brakovi u ekspanziji. Njihov svakodnevni rad u rizičnim obiteljima donio je i brojna iskustva o kojima je za RSE govorio Adnan Drndić, socijalni radnik Udruženja.
“Sklapanje maloljetničkih brakova je jedan od vidova trgovine ljudima. Pod plaštom tradicije krije se ta trgovina ljudima. Jer za određenu svota novca pod plaštom tradicije, prodaju se malodobne djevojčice. U planu je da one imaju neki skladan život i kao pobjeći će iz tog nekog teškog života i živjet će sretno. Međutim, nerijetko se događa da završe u raljama trgovine ljudima”, ističe Drndić.
Nedavni primjer iz Crne Gore gdje je nevladin sektor jedan brak uspio spriječiti zorno, pokazuje i kakve su posljedice za one koji se protiv takvih kaznenih djela pokušavaju boriti.
“Djevojčica iz Nikšića imala je dogovoren brak u Podgorici. Komšije su odmah to dojavile. U Podgorici je policija došla na lice mjesta. Djevojčica je sjedila. Policiji je rečeno da to nije svadba, nego da slave rođendan. Tu je počela i svađa jer su neki od tih muških lidera rekli da će se djevojčica vratiti kući, međutim, sve je bilo unaprijed dogovoreno. Centar za socijalni rad tada je izmjestio tu djevojčicu, te je smještena u Sigurnu kuću. Roditeljima je oduzet pasoš, a nakon toga bilo je već poznato da je djevojčica spremljena za odlazak. Također, kolega koji je bio aktivan u tome, student kriminalistike, bio je zbog prijetnji smrću smješten u Sigurnu kuću”, kaže za RSE Jadranka Miličević iz Care international Balkan
Većina mladih u Tuzli je protiv ovakvog tipa braka, koji mnogi zovu i ugovoreni.
U Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori prema zakonu, stariji maloljetnici iznad 16 godina, sami mogu donositi odluke pa je njihove brakove i teško spriječiti. Prema istraživanju Care Internationala ipak se radilo o brakovima “na silu”.
“Što se onda koristi da se kažu kako mladi žele takve brakove. Ipak, naša druga istraživanja koja smo uradili sa 560 žena u Srbiji koje su stupile u takve brakove i koja pokazuju da je 90 posto takvih maloljetnika bilo natjerano na bračnu zajednicu”, kaže Miličević.
Ni centri za socijalni rad ne mogu puno učiniti osim educirati mlade u školama. U BiH unutar policijskih organa kao ni unutar pravosudnih institucija ne postoje podaci koliko je sklopljeno ugovorenih brakova. Međutim, prema istraživanjima nevladinog sektora, poznato je da je taj broj u porastu.
Indira Bajramović iz romskog Udruženja “Bolja budućnost” Tuzla za RSE je govorila koliko je takve brakove teško spriječiti u Bosni i Hercegovini.
“Imali smo slučaj starijih maloljetnika, gdje su se roditelji složili da se uzmu, međutim, sud je to spriječio. Imate i druge slučajeve, u kojima su djeca baš bila maloljetna, da niko nije reagovao. Znači, imamo kontradiktorne slučajeve. Ni meni nije jasno kako nekad sud i sve institucije zažmire. Mislim da ti treba veći angažman centara za socijalni rad, MUP-a, ali i Ministarstva zdravstva jer te djevojčice nisu zrele za bračnu zajednicu”, ocjenjuje Bajramović.
Djevojčice se protiv ovakvih brakova same ne znaju boriti. One koje pokušaju, u svojim zajednicama zapravo pomiču granice ljudskih prava. U zemljama regije nema ih tko zaštititi jer se na ovim prostorima to još shvaća kao tradicija – tradicija na koju su djevojčice i dječaci natjerani.
