Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobivati i lošije ocjene. U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda je napisao o njemu sljedeće: “Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu.”
Učitelj iz Tahirovog drugog razreda je napisao: “Tahir je odličan učenik. Dobro se slaže sa kolegama u razredu. Katkada je tužan zbog majke koja je teško bolesna. Život u takvoj porodici je sigurno vrlo težak.” Na kraju trećeg razreda učitelj je napisao: “Teško mu je pala majčina smrt. Daje sve od sebe kako bi održao korak sa školom, ali njegovom ocu nije stalo. Ima osjetno slabije ocjene.”
Učitelj iz četvrtog razreda je napisao sljedeću zabilješku: “Tahir je utučen i ne pokazuje mnogo interesovanja za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava u razredu.” Učiteljica Merjema je sada shvatila šta se događa sa Tahirom i postidila se što je prošlo toliko vremena, a da nije spoznala svu istinu. Posebno joj je bilo teško kada su joj njeni đaci kupili bajramske poklone, umotane u svijetli papir, osim Tahira.
Njegov poklon je bio nespretno upakovan u grubi, sivi papir od papirnate vrećice. Učiteljica Merjema je odabrala da prvo otvori baš njegov poklon. Neka su se djeca stala smijati kada su vidjela bisernu narukvicu u kojoj je nedostajalo nekoliko bisera. Uz narukvicu bio i parfem, više od pola potrošen. Stišala je djecu i kazala Tahiru kako joj se sviđa narukvica i parfem kojeg je mirisala.
Toga dana izlazeći iz učionice zapazila je Tahira kako je čeka. Kada mu se primakla Tahir joj je kazao: “Gospođo Merjema, danas ste mirisali kao i moja majka.” Okrenuo se i otišao. Kada su toga dana djeca otišla svojim kućama, ostala je u učionici i plakala pun sat. Od toga dana njen odnos prema djeci i podučavanju se promijenio. Posebnu je pažnju posvetila Tahiru. Što je više s njim razgovarala, on je postajao življi i veseliji.
Što ga je više hrabrila to je on brže reagovao i postajao aktivniji. Do kraja godine, postao je jedan od najboljih učenika u razredu., Tahir joj je postao ‘ljubimac’. Godinu dana kasnije, našla je Tahirovu ceduljicu ispod vrata svoga kabineta na kojoj je stajalo da je ona najbolja učiteljica koju je Tahir ikada imao. Od ovog malog djecaka je izrastao jedan uspjesan covjek, koji je zavrsio magistraturu kasnije u zivotu.
Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, saws,: “Najdrazi ljudi Allahu swt jesu oni koji najvise koriste ljudima, a najdraze djelo Allahu swt jeste radost koju uneses u srce muslimana.”
Žena lijepog lica
Živješe u Meki žena koja je bila izrazito lijepa. Jednog dana dok je gledala svoje lice u ogledalu, zadivljena svojom ljepotom, reče svome mužu:
-Misliš li da ima neko ko bi mogao vidjeti moje lice, a da ga to ne zavede.
-Naravno da ima, -ponosno odgovori on.
-A ko je to – upita ona znatiželjno.
-Ubejd b. Umejr – odgovori on.
-Hoćeš li mi dozvoliti da ga probam zavesti – upitno će ona?
-Naravno da hoću – odgovori on.
Nakon toga ona ode, te se uljepša, namirisa, obuče najljepšu odjeću, a zatim ode kod iskrenog Allahova roba, Ubejda b. Umejra koji je bio u mesdžidu Kabe. Ušla je u mesdžid pretvarajući se da ga želi upitati neko pravno pitanje, pa kada ljudi napustiše Ubejda i on osta sam priđe mu kao da želi da ga nešto upita. Kada mu se dovoljno približila otkrila je svoje lice pred njime, koje je blještalo kao da je dio mjeseca.
Vidjevši šta je uradila, Ubejd obori pogled, pa joj reče:
-O Allahova robinjo, pokrij svoje lice.
-O Ubejde, ja sam zavedena tobom, moje srce izgara od ljubavi prema tebi, i ti znaš šta ja hoću od tebe, pa ispuni moju želju – reče ona.
-Upitaću te nešto – reče on, pa ako mi iskreno odgovoriš razmisliću o tvojoj ponudi.
-Tako mi Allaha sve što me upitaš iskreno ću ti odgovoriti – reče ona.
-Reci mi kada bi melek smrti došao da ti uzme dušu dali bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?
-Ne, tako mi Allaha – odgovori ona!
-Iskreno si odgovorila – reče on.
-Reci mi, da si sada spuštena u kabur, i da si u iščekivanju kaburska patnje, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?
-Ne, tako mi Allaha – odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila – reče.
-Reci mi, kada bude podjela knjiga na sudnjemu danu, a ti neznaš u koju ruku češ je dobiti – u ljevu ili u desnu, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju.
-Ne, tako mi Allaha – odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila – ponovo će on.
-Reci mi, kada budeš prelazila preko sirat ćuprije, i budeš u neizvijesnosti da li ćeš uspijeti ili ne, da li bi onda voljela da sam ti ispunio želju.
-Ne, tako mi Allaha – odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila – ponovo će Ubejd.
-Reci mi, kada dođeš do vage na kojoj će se vagati dijela, i budeš u neizvijesnosti da li će prevagnuti tvoja dobra ili loša dijela, da li bi tada voljela da sam ti ispunio želju. -Ne, tako mi Allaha – odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila – reče on.
-Reci mi, kada staneš pred Allahom polagati račune, da li bi voljela da kod sebe imaš to djelo koje sada tražiš.
-Ne, tako mi Allaha – odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila – reče.
Zatim joj se obrati riječima: Boj se Allaha, o robinjo Svevišnjeg i Moćnog, Allah je Taj koji je prema tebi neizmijerno dobar, i koji te mnogim blagodatima obdari – zatim ustade i ode.
Ona, došavši kući, muž je upita: Šta si uradila sa Ubejdom?! Ona mu odgovori: Ti si propalica, i ja sam propalica, i svi smo mi propalice, samo je Ubejd onaj iskreni.
Nakon toga ova žena se iskreno pokajala, te se okrenula iskrenom obožavanju i robovanju Allahu dž.š. putem namaza, posta, skromnosti, a njen muž bi govorio: Šta mi uradi Ubejd?! Pokvari mi ženu; svaku noć mi je bila kao nevjesta, a sad mi je postala asketa.
(Revdatul-muhibbin, Imam Ibnul-Kajjim rhm.)
