I bio bi to jedan sasvim uobičajen krimić u kojem policija uz pomoć nekoga sa strane rješava slučaj ubojstva, u kojem se spominju i lake droge i tužne ljubavi, da Flavia de Luca nije djevojčica od jedanaest godina, lik već poznat hrvatskim čitateljima iz krimića Slasti na dnu pite Alana Bradleya, također u izdanju Naklade Ljevak.
Taj neobični početak priče očito je bila dobitna kombinacija za privlačenje publike, ali i kritike, jer “Korov, vješala i krvnikova kukuljica” (urednica Nada Brnardić, prijevod Davorka Ćurković) dobitnik je Dagger Award nagrade za najbolji kriminalistički roman. Čar priče leži upravo na leđima glavne junakinje. Ona jest pomalo starmala djevojčica, vječno zabadalo opčinjeno kemijom, a posebno otrovima. No, kroz njene oči i pametnu glavicu (u kojoj vlada opća zbrka i ljuti boj između odrastanja u pretpubertetskoj fazi i hrpe činjenica koje je uspjela naučiti o stvarima koje baš i nisu za djecu) autor zapravo piše o životu u provinciji, malenom mjestu u kojem se svi poznaju, ali u kojem stvari baš i nisu onakve kakve izgledaju na prvi pogled.
No, je li Flavia dječji Sherlock Holmes ili Hercule Poirot? Svaki čitatelj treba donijeti svoj sud, jer očito su oba slavna knjiška detektiva imala svoj udio u njenom nastajanju. Čak i ako vas ne zanimaju usporedbe sa sličnim djelima u žanru, ovo je dovoljno neobvezna literatura koja uz zabavu nudi i obilje književnih bravura i zdrave pameti.
