Ona je svojim tijelom dijete sačuvala od urušavanja zgrade. Svoje posljednje riječi ona je napisala na mobilnom telefonu.
Kada su je spasioci pronašli, ona je već bila mrtva. Bila je potpuno prekrivena komadima porušene fasade, kroz čije pukotine je mogla da se vidi njena umiruća poza. Ova žena je klečala, sa prednjim dijelom tijela nagnutim naprijed i rukama na zemlji, kako bi zadržala čvrst položaj.
Vidjevši kroz pukotine u ruševini da je žena zarobljena pod fasadom svoje kuće, spasioci su počeli da udaraju u cigle i dozivaju je.
Pošto nije bilo nikakvog odgovora, oni su kroz pukotine uspjeli da joj opipaju puls i samo da utvrde da je mrtva.
Tada su prešli na pretraživanje sljedeće zgrade, ali se njihov vođa iznenada vratio i viknuo “Vratite se ovamo, ovde ima nekog, beba je živa!”.
Kad su došli do majke i djetete, on je pogledao u ekran telefona i tamo je stajala poruka: “Moja draga bebo, ako poživiš, nemoj nikada zaboraviti koliko te volim.”
