O do sada nezabilježenom slučaju samoubistva, koje se dogodilo 12. 1. ove godine, i dalje pričaju mještani podgrmečkih sela. Niko ne pamti sličan slučaj u posljednjih 100 godina, kažu pogrebnici i kriminalisti, koji su se u policijskoj praksi svega nagledali.
Komšija Milan Vejinović iz susjednog sela Benakovac, koji je pronašao tijela majke i sina, opisao je šta je zatekao kada je ušao u kuću u kojoj su visila tijela majke i sina.
Vejinović je u ponedjeljak oko 18 sati ušao u kuću Lukačevih. Svjetla su u kući bila ugašena.
– Vjerujem da su se objesili oko 11 ili 12 sati. Noć prije toga padao je snijeg. Našao sam Brankove stope, nosio je sijeno kravama. Inje koje je palo popodne, prekrilo je njegove stope. Zato mislim da su u smrt otišli oko podne – pojasnio je Vejinović.
Komšija je dozivao Branka i njegovu majku pod prozorima prije nego što je ušao u kuću nakon što mu se nisu odazvali.
– U mraku sam prošao pored njihovih obješenih tijela u hodniku. U sobi mi se učinilo da Dušanka leži na krevetu. Na šporetu je bio kruh. Onda sam uz pomoć svjetla sa mobitela ugledao njihova tijela – ispričao je Vejinović stravičnu scenu.
Prema njegovim riječima, Dušanka je visila, a Branko je još nogama dodirivao stolicu s koje se otisnuo.
Branko se nije ženio, a patio je od depresije, ali nije redovno koristio terapiju. U Jasenicu su se vratili 2001. godine, ali su se, poslije nekoliko godina, opet vratili u Bosansku Gradišku kod Rade Nedimović, Dušankine kćerke. Prošle godine u petom mjesecu ponovo su stigli u Jasenicu.
– Majka i sin bili su nerazdvojni, pogotovo nakon smrti Brankovog oca. Branko je stalno govorio: “Kada mama umre, ja ću sam sebi suditi”. Niko nije pretpostavio da će zajedno sa majkom otići u smrt, to niko nije mogao zamisliti – kazao je Vejinović.
Ispred kuće nesretnih majke i sina novinari su u četvrtak zatekli rodbinu, ali niko nije bio voljan da govori o tragediji. Pred novinare je izašla Dušankina kćerka Rada i zamolila da ih se ostavi u njihovoj žalosti.
