Kumrisan ima troje djece, a najmlađi među njima, 14-godišnji Ramazan, nepokretan je od desete godine. Kako ne bi zaostajao u obrazovanju, 60-godišnja majka Kumrisan Gunes sina nosi na svojim leđima do škole koja je kilometar udaljena od njihove kuće.
Ramazan je ostao nepokretan unatoč operaciji kojom su ljekari pokušali da mu vrate sposobnost hodanja. Na poklon je dobio i invalidska kolica. Kumrisan Gunes kaže da čini sve kako bi njen sin bio sretan i kako se ne bi osjećao drugačije od ostale djece.
Do prije godinu dana nosila sina svakodnevno na leđima kuda god bi krenula. Međutim, nakon što su prošle godine dobili invalidska kolica, sada, posebno u ljetnim danima, sina može češće izvoditi vani.
“Upisala sam ga u školu, jer je on tako želio. Četiri godine ga u školu nosim na leđima. Ne osjećam se neugodno zbog toga”, ispričala je Gunes za AA.
Kaže, kada pogleda lice svoga sina, sav njen umor nestaje. Dodaje kako Ramazan nema prijatelja, pa vrijeme uglavnom provodi s njom, ali joj i pomaže u obavljanju kućnih poslova.
“Majka me odgajala, nosi me u školu, vraća, pere moju odjeću… Majka je moje sve”, poručio je dječak Ramazan.
