Zamolila je socijalnu službu da odvede njenu ćerku (5), a zatim osjetila olakšanje jer je mogla neometano da pije.
Džilijan Mekfarlan, bivša alkoholičarka i stjuardesa, dala je ćerku koja je imala samo pet godina da bi mogla da pije alkohol bez ometanja. Ona je dnevno pila po flašu votke i vina, a sada je već tri godine trijezna.
Sa 19 godina je postala stjuardesa, a alkohol je bio dio svakodnevnice kabinskog osoblja. Odsjedali su u luksuznim hotelima, večerali po restoranima i družili se uz alkohol. Već sa 20 godina je postala zavisnik, koji je morao uvijek da ima flašu votke sa sobom u slučaju da sleti u neko mjesto gdje ne može da kupi alkohol.
Poslije 17 godina i zasićenja od letenja, zaposlila se u telekomunikacionoj kompaniji gdje je upoznala bivšeg supruga sa kojim je zatrudnjela.
– U trudnoći nisam pila, a kad se Sara rodila, uživala bih u čaši vina. Suprug je onda počeo češće da poslovno putuje, a mojih nekoliko čaša pretvorilo se u flašu. Naš brak se raspao kada je Sara imala četiri godine – priča Džilijen.
Prvo je počela ćerku da ostavlja kod svoje mame da bi mogla da se napija, trošila je oko 200 evra dnevno, a kada bi potrošila sve pare – krala bi. Kaže da je bila lijepo obučena i da obezbjeđenje u prodavnicama nije posumnjalo da je lopov.
Odlučila je da suprugu napiše pismo u kojem mu je priznala zavisnost, ali nikad nije stiglo do njega. Bivši suprug je promijenio adresu i onda se obratila socijalnoj službi.
– Moja Sara je imala pet godina kada su mi je uzeli, slika njenog lica izobličenog od straha će mi biti doživotno urezana u pamćenje. Pružila je ruke prema meni, a ja nisam pokušala da je smirim. Umjesto toga, na brzinu sam spakovala njenog omiljenog medvjedića, pidžamu i odjeću, samo da bi je što prije odveli – sjeća se Džilijen svog monstruoznog čina.
Zamolila je socijalnu službu da ćerku odvedu da živi s ocem u Italiji i kaže da joj je bilo olakšanje dok je gledala kako odlazi. Dijelom jer je željela bolji život svojoj ćerci, ali najviše jer je htjela da ostane sama da bi mogla da pije alkohol bez ometanja.
Tri mjeseca poslije toga joj je majka umrla i pila je dok se nije onesvijestila. Sljedeće dvije godine nije vidjela Saru i proganjala ju je činjenica da je izgubila ćerku.
– Pila sam i pila i tako ubijala prazninu koju sam osjećala. U februaru 2010. probudila sam se i nisam mogla da gutam. Tada sam posjetila doktora i testovi su otkili da imam cirozu jetre, probleme s bubrezima, plućima i tečnost u abdomenu. Bila sam na korak do smrti, ali sam bila u takvoj depresiji da me nije bilo briga. Ljekari su se borili za moj život – završava svoju priču bivša alkoholičarka.
U julu 2011. godine bila je trijezna i prvi put je stavila svoje dijete na prvo mjesto. Poslije tri godine je nazvala bivšeg supruga i rekla da dolazi da ih vidi.
– Ćerka me je pitala gdje sam bila dosad, a trenutak kada me zagrlila, iscijelio je moje srce – sjeća se Džilijan.
Šest godina od kad ju je napustila, ćerka je odlučila da se vrati kod majke i tako je Džilijen Mekfarland u 48. godini dobila novu životnu priliku.
