ko osvajanje Alepa uspoređuju sa Srebrenicom, zbog likvidacije od strane ruskih i Assadovih „četnika“, opsada ovog grada najsličnija je opsadi Staljingrada i Sarajeva. Jer i Sarajlije bi doživjele ovakav sudbinu da ih je izdao Zapad!
Kapitulacijom nekad najnaseljenijeg grada Alepa završen je rat u Siriji! Alep je uz Damask i Sanu najstariji naseljeni grad na svijetu, a njegovo drevno središte 1986. godine upisano je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u Aziji.
Uz nemjerljive ljudske žrtve, uništeno je toliko povijesnih građevina da je teško zamisliti kako je Alep izgledao prije nego je rat izbio.
Zapad nas nije izdao!
Bogato kulturološko nasljeđe i povijesni spomenici u gradu koji je rastao na strateškoj trgovačkoj tački između mora i Eufrata, sada su izravnati s tlom.
Možda ista sudbina zadesi i Sanu. A ovakvu sudbinu je moglo doživjeti Sarajevo. Jer, iako osvajanje Alepa uspoređuju sa Srebrenicom, zbog likvidacije stanovništva od strane ruskih i Asadovih „četnika“, opsada ovog grada najsličnija je opsadi Staljingrada i Sarajeva. Nema sumnje da bi i Sarajlije doživjele ovakvu sudbinu da ih je izdao Zapad! Ovu po(r)uku moraju uzeti sebi Bošnjaci danas kad su postali političke žrtve panislamskog populizma. Ako Turska, na primjer, nije mogla vojno pomoći braći muslimanima u Alepu koji joj je geografski pred nosom, kako bi, onda, u slučaju belaja mogla vojno pomoći braći Bošnjacima koji su joj geografski tako daleko?!
Postoji stidljivo objašnjenje nekih analitičara da su Amerikanci prepustili Siriju, a posebno grad Alep, Rusima, zato što muslimani širom svijeta nisu pokazali razumijevanje za vojne intervencije zemalja zapadne alijanse u BiH, a potom i u Afganistanu, Iraku, Libiji.. Naprotiv, nakon svih tih vojnih intervencija porastao je animozitet u islamskom svijetu prema Zapadu, posebno prema Amerikancima.
Na Zapadu, bar onom kojeg nazivaju slobodnim svijetom, postoji iščuđavanje koliko muslimani nisu „gadljivi“ kad je politička povijest u pitanju i nemaju kritički odnos prema komunističkoj Rusiji. Muslimanske zemlje Zakavkazja su samo formalno nezavisne u odnosu na Rusiju. Suštinski sve one su još uvijek crne diktature. Niko se na obazire na zločine koji su počinjeni i još uvijek se čine nad islamom i muslimanima u ovim zemljama. Jednostavno, sav animozitet muslimani su usmjerili prema zapadnim velesilama optužujući ih za zavjere protiv islama i muslimana. Eho tog animoziteta već se razliježe kako Amerikom tako i Evropom u vidu islamofobije.
Bitka za opće civilizacijske vrijednosti
Gdje su tu bosanski muslimani? Naravno, u grotlu te islamofobije! Njihov egzistencijalni politički cilj vezan je za opće civilizacijske vrijednosti koje (je) baštini(la) Evropa, odnosno Zapad. U onoj mjeri u kojoj su te svjetske vrijednosti ugrožene u toj mjeri je neizvjestan i njihov opstanak na tlu Evrope. Njihovo iskustvo iz Drugog svjetskog rata, a posebno iskustvo u vrijeme agresije na BiH od strane sva tri susjedna naroda i države, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, jasno pokazuje od čega i zbog čega su bili ugroženi, te ko, kako i zbog čega ih je spasio.
Prvo, bosanski muslimani su odmah poslije Jevreja bili najveće žrtve Hitlerovog fašizma, jer svaki osmi bosanski musliman u BiH i Sandžaku bio je ubijen. Ali su zato dali velik doprinos antifašizmu, možda i najveći (!), pristajući da se bore na strani antifašista, odnosno partizana. Čak mislim da su bosanski muslimani sela sliva rijeka Vrbasa i Neretvice spasili Titov pokret u vrijeme bitke na Neretvi. Iskazali su nemjerljiv humanizam prihvatajući partizane oboljele od tifusa ne gledajući kojoj religiji i naciji pripadaju.
Dozvolio bih opravdanim postaviti pitanje da li su partizani dovoljno učinili na zaštiti bosanskih muslimana. A ne bih polemizirao sa komunistima o tome kako je ovaj doprinos antifašizmu bosanskim muslimanima uzvraćen u vrijeme ere Aleksandra Rankovića. To je za svaku osudu dovoljnu da se komunistima oduzme monopol nad antifašizmom.
Ovdje se treba fokusirati na pitanje da li danas bosanski muslimani trebaju učestvovati u bitci za Evropu, u smislu odbrane od fašizma, kao što su učestvovali i u Drugom sv. ratu. Da! I to bez ikakvih rezervi i zadrške! Zašto? Zato što bez slobodne i demokratske Evrope gdje bosanski muslimani moraju pronaći svoje mjesto nema opstanka ni BiH, niti njima u njoj! Zar aktualni vjerski i politički lideri bosanskih muslimana ne vide da svi oni koji su ih branili i bili na njihovoj strani u vrijeme agresije na BiH, kako intelektualci tako i političari, danas biju, ništa lakšu bitku protiv povampirenih fašista u Evropi?! Zašto se ne odazivaju na njihove vapaju? Očito nisu ništa naučili iz vremena opsade Sarajeva. Pa, nek im Alep bude posljednja opomena!
Piše: Nedžad Latić
