„Krenuli smo iz Prištine do Subotice, tamo ostali četiri dana i danas smo prešli mađarsku granicu. U Srbiji nije bilo policije. Nigdje ih nismo vidjeli. Srbi su nam rekli da samo idemo ovim putem“, priča mladi Kosovar koji nam se predstavio kao Ul. Srećan je, kaže, što je konačno u Mađarskoj. Tu sreću ne kvari ni činjenica da ga je upravo, zajedno sa još pedesetak sunarodnika, uhvatila mađarska policija. Svi su prešli granicu pješice – kroz šume i livade. Čitave porodice sa djecom i starcima. „Sad je sve dobro“, kaže Ul uz osmjeh: „Jer Mađarska je u Evropi, a Srbija nije.“
Kao i hiljade sunarodnika prethodnih sedmica, ovaj 24-godišnji mladić se obreo u blizini Ašothaloma, panonskog seoceta samo tri kilometra od granice. Mađarska policija ukrcava pridošlice u autobus koji kreće u lokalnu policijsku stanicu, gdje će svi biti popisani i zavedeni u spiskove. I tamo će svi zatražiti azil uz istu priču koju nam priča Ul: „Na Kosovu nema posla, ničega. Moj prijatelj je profesor ekonomije, pa je ipak i on krenuo u Mađarsku. Ja sam upravo završio studije prava i kriminologije i sutradan sam krenuo. Tamo nema posla, ničega.“
Grupa ljudi koju smo sreli iskoristila je pogodnost Briselskog sporazuma i putnu ispravu koju srpske službe izdaju na „administrativnoj liniji“. Kosovo je i prije godinu ili prije pet bilo jednako siromašno i besperspektivno, ali tek sada je moguće otići. U toj zemlji koja je prije sedam godina proglasila nezavisnost čak 45 odsto ljudi je bez posla, 30 odsto živi u pukom siromaštvu. Nekako se dokopati šengenskog prostora, a onda produžiti do Njemačke, Austrije ili Skandinavije za ove ljude djeluje kao obećavajuća budućnost.
„Srbe nije bilo briga“
Srpsko-mađarska granica se prostire na 166 kilometara, ali je gotovi svi Kosovari prelaze u pojasu od dvadesetak kilometara sjeverno od Subotice. Taj pojas su sa mađarske strane do sada nadgledala tek trojica čuvara sa jednim vozilom. Jedan od njih je Zoltan koji nas vodi do granice, jedva primjetne.
„Moj posao je zapravo da čuvam usjeve, ali posljednja tri ili četiri mjeseca se skoro isključivo bavim imigrantima. Moram da ih zaustavim, zaštitim prazne salaše, jer imigranti ulaze tamo, pale vatru. Moram da zaštitim seljake“, kaže Zoltan. On nije pravi policajac, ali može da zaustavi imigrante i pozove policiju.
I tek kada su se mediji pozabavili „masovnim egzodusom“ sa Kosova, nešto se desilo sa obje strane granice. Zoltan i kolege dobile su pomoć u vidu 26 mađarskih policajaca. „Ovih dana se imigranti više kriju jer nakon medijske pažnje i srpski graničari pokušavaju da ih uhvate“, kaže Veronika Dobo, koja radi za opštinske vlasti Ašothaloma.
„Prije toga su ih sa srpske strane puštali, nije ih bilo briga. Sada i Srbi pokušavaju da ih zaustave, a migranti to ne žele.“ Oni koji dospiju u Mađarsku, kaže Veronika, ponekad kleče i ljube zemlju. Od mađarske policije ne bježe. „Ovdje dobijaju privremenu dozvolu boravka za cijelu Evropsku uniju. Sa tom dozvolom mogu tri mjeseca besplatno da putuju – to je dovoljno vremena da se nestane.“
Biznis i korupcija
Prelazimo u Srbiju, gdje nam jedan policajac priča da su kontrole pooštrene. Sada četiri automobila patroliraju u ovom pojasu, zaustavljaju i do 50 ljudi dnevno. Uhvaćeni idu pred sud, bivaju kažnjeni, a onda pušteni. I onda će mnogi probati ponovo.
Dok se granična policija u obje zemlje probudila, mnogi u Subotici su ilegalne prelaske granice otkrili kao unosan biznis. Skoro svaki hotel je prepun došljaka sa Kosova. Kažu da taksisti traže enormne sume kako bi ih odvezli do granice. I da je policija za nešto novca spremna da zažmiri. „Fascinantno kako sve može postati biznis“, kaže taksista koji se predstavlja kao Alan. I on je često vozio migrante do same granice. „Svako od njih mora da plati nekome od 100 do 500 evra, a imate stotinu ljudi dnevno.“
Zbog toga u Mađarskoj dolaze na bizarne ideje. Kontroverzni desničar Laslo Torockai, predsjednik opštine Ašothalom, čak je predlagao podizanje ograde. Za DW kaže da bi ograda bila sjajna, da već postoji na bugarsko-turskoj ili američko-meksičkoj granici. „Trpimo ogromnu štetu. Ilegalci ulaze u kuće i na farme, prave probleme. Uništavaju ograde, pale vatru u šumi, to je opasno“, priča Torockai. „Ne zanima me zašto ilegalni imigranti idu do Evrope. Ali mislim da nije normalno da niko ne štiti našu granicu, to je ujedno granica EU i šengena“, kaže Torockai.
Veliko interesovanje za temu i pojačane kontrole su prethodnih dana rezultirale smanjenjem broja ilegalnih prelazaka granice. Uskoro će početi da se vraćaju oni čiji su zahtjevi za azil odbijeni na Zapadu – možda baš ovim putem.
