– Veto Emmanuela Macrona na pregovore o pridruživanju Albanije i Sjeverne Makedonije Evropskoj uniji mogao bi se pamtiti kao historijska greška koja slabi Evropu i potkopava njene težnje da postane geopolitička sila.
Činom neo-gaulističke nepopustljivosti francuski je predsjednik torpedirao politiku proširenja EU, lišio blok jednog od svojih temeljnih vanjskopolitičkih instrumenata, potkopao povjerenje u svoja obećanja i destabilizirao svoje balkansko dvorište. Nije loše za mračne poslove. I sve to od čelnika koji tvrdi da služi kao primjer evropskog duha solidarnosti i suradnje.
Sjeverna Makedonija i njen susjed Albanija dobili su privremeno odobrenje za otpočinjanje pregovora o članstvu u junu prošle godine, ali s odgodom od godinu dana. Prije četiri mjeseca, EU je odlučila da tu odluku još jednom stavi na čekanje, obećavši zeleno svjetlo za samit koji je prošle sedmice održan u Bruxellesu, da bi potom ova dva tobožnja kandidata naišla na francusko ‘Ne’.
Ove dvije balkanske zemlje pregurale su sve i svašta da bi došle u takvu situaciju. Albanija je podlegla pritisku EU da sve njene sudije vodi nezavisno vijeće, a istovremeno je graničnoj agenciji Evropske unije Frontexu omogućila pristup albanskim policijskim operacijama. Sjeverna Makedonija otišla je i korak dalje, čak i promijenila svoje ime kako bi riješila dvodecenijski spor s Grčkom i otvorila put ka EU. Premijer Zoran Zaev, istinski reformator, pokazao je veliku hrabrost pristavši na ovaj poduhvat i u njega uloživši mnogo političkog kapitala. Možda će biti i izbačen iz vlasti nakon ovakve odluke EU.
Gospodin Macron svoju odluku je obrazložio sa dva argumenta. Prvi je da EU mora ojačati postojeće politike i institucije prije prihvatanja novih članica. Drugo je to što sam proces proširenja ima manjkavost jer novim članicama nudi potpunu korist od samog početka. Valjani su to argumenti.
EU i treba pojednostaviti donošenje odluka, ojačati eurozonu i mnoge druge stvari. Potrebni su joj i novi mehanizmi kako bi njene članice morale preuzeti odgovornost za ignorisanje demokratskih standarda. Treba osigurati da pridruživanje nije manje tehnički usklađeno od temeljne promjene kulture pluralizma, odgovornosti i vladavine zakona. Ali nema valjanoga razloga zašto se sve ovo ne bi uradilo nakon što EU otpočne formalne pregovore o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, proces koji će vjerovatno potrajati deceniju.
Postoje, također, i duboke zabrinutosti zbog organizitano kriminala, korupcije i vladavine zakona, naročito u Albaniji, čija je mafija postala prominentna u nekim zemljama EU. Danska i Holandija također su odbile Tiranu. Međutim, odbivši i Skoplje, Francuska je pokazala da uopšte ni ne želi proširenje. Teško je zamisliti da se gospodin Macron predomislio i da na taj način pokušava pridobiti francuske glasače pred izbore 2022.
Zatvarajući vrata proširenju, Francuska ostavlja EU bez vjerodostojne okosnice za odnose sa susjedstvom, ne samo sa cijelim Zapadnim Balkanom, nego i sa zemljama poput Moldavije, Ukrajine i Gruzije, kojima je članstvo ponuđeno, ali je na dugom štapu. Ako EU ne uspije uvući svoja pogranična područja u stabilnu orbitu, i dalje će voditi borbu oko upravljanja autonomnom vanjskom politikom, koja je po svoj prilici primarni cilj Pariza.
Ako gospodina Zaeva zamijene tvrdokorni nacionalisti u Sjevernoj Makedoniji, koji se potom usprotive sporazumu o imenu s Grčkom i rasplamsaju pan-albanske osjećaje širom regije, Balkan bi opet mogao ući u mračni period”.
