„Zvukovi koje proizvode ptice predstavljaju najbližu analogiju ljudskom jeziku“, napisao je Charles Darvin tokom svojih razmišljanja o tome kako je nastao ljudski jezik, a naučnici sa MIT-a sada tvrde da je Darvin bio na pravom putu.
Naučnici smatraju da je ljudski govor nastao iz pjesme ptica i infromativnog izražavanja viđenog kod mnogih životinjskih vrsta.
Kratke audio poruke primata, sa druge strane, predstavljaju „leksički“ sloj.
U jednom trenutku, prije 50.000 do 80.000 godina, ljudi su spojili ova dva tipa izražavanja u jedinstvenu jezičku formu.
Ovakve adaptacije postojećih struktura poznate su prirodnoj istoriji, primetio je profesor Robert Bervik, takođe sa MIT-a.
„Kada nešto novo evoluira, vrlo često je izgrađeno od starih dijelova. To smo toliko puta vidjeli tokom evolucije. Stare strukture mogu samo malo da se promijene, ali to im omogućava nove drastične funkcije“.
Ptice na posjeduju „leksičku“ podlogu. Umjesto toga ptice pjevaju naučene melodije – cijela pjesma ima jedno značenje, bilo da je u pitanju poziv na parenje, odbranu teritorije ili nešto treće.
Ljudi, sudeći po istraživačima, kombinuju ova dva sistema. Možemo da komuniciramo samo putem ključnih informacija, poput primata, ali također, posjedujemo melodički kapacitet i sposobnost da kombinujemo delove našeg jezika.
Upravo ta sposobnost omogućila nam je da generišemo naizgled beskrajan niz značenja u našim jezicima.
Istraživači, poput Darvina, takođe smatraju da su ljudi prvo imali sposobnost da jpevaju, a potom su integrisali specifične leksičke elemente u te pjesme.
