Mudrost, pravda, saosjećanje, poštenje, zahvalnost, strpljivost, nada, hrabrost i sreća su samo neke od mnogi stvari koje ne zastarijevaju s protokom vremena. Bez obzira gdje živjeli, u kojem vremenu i u kojoj kulturi, ove stvari su drage srcu svakog čovjeka.
Pa ipak, ove univerzalne vrijednosti se mogu promijeniti, ali ne u svojoj suštini, već na način kako se iskazuju. Navest ću primjer ljubavi. Ljubav je univerzalna vrijednost koja nadilazi vrijeme, mjesto i kulturu. Međutim, možemo primijetiti da se naša ljubav mijenja s prolaskom vremena, iako osjećaji ostaju isti.
Ja volim svoju majku, ali je nisam na isti način volio kad sam imao pet godina. Moja ljubav prema njoj je rasla i smanjivala se tokom godina (da, imali smo ponekad i neugodnih situacija), a moje razumijevanje ljubavi se mijenjalo jer sve više i više postajem svjesniji majčine žrtve. Danas je moj način ljubavi prema majci mnogo složeniji i prefinjeniji kada je usporedimo s vremenom kada sam imao pet godina.
Ali jedna stvar ostaje ista: i dalje volim svoju majku.
Može se promijeniti način na koji volimo našu porodicu. Ali ih nikada nećemo prestati voljeti i ta ljubav će ostati. Ali i nakon toga, potrebno je da iskazujemo tu ljubav i trebamo to često činiti.
Samo zato jer članovi naše porodice znaju da ih volimo, to nam ne smije biti opravdanje da prestanemo iskazivati našu ljubav prema njima. Kao i kad sam imao pet godina, i danas grlim svoju majku, poljubim je u ruku i obraz, i šalim se s njom kako bih je nasmijao. Ljubav prema majci ostaje i kada postanemo ‘odrasli’ ljudi.
