Svi su oni ostavljali svoj trag ili pečat svoga postojanja na ovim balkanskim prostorima, a pomenuti spomenici kulture, ali i različitih vjera i nacija kao i generacija i dan-danas govore o ovom starom gradu.
No, kako ljudski rod užurbano ide naprijed te uveliko živimo u moderno doba, sve one stare, dobre vrijednosti se polako zaboravljaju.
Mnogi su od nas odrastali uz kasetofon, slušali muziku sa kaseta, gledali filmove ili u bioskopima ili na video-rekorderu uz video-kasete, a video-klubovi radili i čitavih 12h dnevno jer je bila velika potražnja za pomenutim i mnogim drugim stvarima kojih danas više nema. Uzmimo za primjer da se tada Nova godina i svi značajniji vjerski praznici, ali i obični pozdravi, uz želju da pozdravite svoje najbliže ili prijatelje proslavljalo slanjem razglednice na kojima su najčešće bili motivi svoga grada te bili najinteresantniji.
Toga, kako rekosmo, više nema no mnogi stari ili turistički gradovi, naročito oni na primorju, njeguju tradiciju prodaje starih razglednica koji sada služe, najvjerovatnije, kao ukras te su vrlo prodavani, naročito u ljetnjim mjesecima.
Slično je i u Prizrenu gdje smo obišli nekoliko kioska i naišli na razglednice našeg staroga grada koje se prodaju po 50 centi, a kako govore vlasnici tih trafika, one se kupuju više kao ukras a ne da bi se poslalo poštom, kao nekad, jer danas, kako rekosmo, živimo u moderno ili digitalno vrijeme kada informacije preko modernih mobilnih telefona ili kompjutera širom svijeta stižu za nekoliko sekundi.
No, nostalgija ostaje za nekim starim, dobrim vremenima, narodski rečeno, te mnoge porodice na balkanskim prostorima u svojim kućama imaju neku razglednice koje čuvaju za uspomenu te koji će mnogim novoim generacijama, naročito onim za 50-tak godina, biti više nego interesantne.
U Prizrenu postoje i kllubovi ljubitelja poštanskih marki, odnosno filatelije, ali i onih kojima je hobi sakupljanje starih razglednica no neka to bude neka nova priča o onim, kako rekosmo, starim, dobrim i prohujalim vremenima.
