Žena i ljepota – dvije riječi koje su tokom historije čovječanstva pisane jedna uz drugu, o kojima se istovremeno razmišljalo. Nakon što se u jednoj reklami za kozmetiku kaže: “Od nastanka svijeta pa do danas, žena je najljepši element života, i mi, žene, znamo ovu istinu. Pažljivo se trudimo da ljepotu učinimo trajnom!”, dolazi naziv kozmetike i tekst reklame nastavlja: “Žene, vi koje želite biti izabrane, nemojte se prepuštati slučajnosti.”
Mnoge žene koje je ova reklama prevarila odavno su odlučile da isprobaju ovu kozmetiku. Ko je žena i šta je ljepota? Postoji li trajna ljepota? Je li takvo nešto moguće? Uistinu, kozmetika ne uljepšava ni dušu ni srce. Zar je ljepota tijela jedina strana ljepote? Zapravo, spomenuta reklama i njoj slične, ljepotu vezuju samo za kožu a kožu za njenog vlasnika.
Jedna druga tvrdnja, pak, glasi: “Žena se sastoji od tena. Žena koja ima lijep ten nije niko drugi do lijepa žena.” Oni koji ne mogu primijetiti ovaj ponižavajući stav koji vrijednost žene spušta toliko nisko, kako god bilo, u raznim supstancama i stvarima još uvijek traže “trajnu ljepotu”. Na ovaj veliki ringišpil koga pokreću ruž, lak za nokte, parfem, šampon, haljina po posljednjoj modi, čarape, cipele, frizer, saloni za uljepšavanje i estetske operacije daje se basnoslovno bogatstvo. I ovaj ringišpil okreće li se okreće ne bi li uljepšao ženu!
Zašto se sve ovo radi? Da bi žena osjetila sebe još ljepšom, da bi pomislila da je “najljepša”, da bi pomislila kako je uspjela učiniti svoju ljepotu trajnom… Odmah uz ovaj okreće se još jedan točak.
Jedan drugi točak koji muškarce uzima za cilj u smislu “birača odabrane!” Sistem koji svojom štampom, televizijom i filmom poslovnim životom i društvenim odnosima neprestano podučava muškarce da je ten jedini princip ljepote.
Uslovljavajući muškarca savremenog doba da ženu vidi samo kao jednu “seksualnu stvar”, s druge strane, žene su ostavljene u stanje da svojim tijelom i garderobom privlače na sebe pažnju. Za jednu ženu može li biti većeg ropstva od ovog? Svaka pametna žena mora okončati ovo zarobljeništvo, zar ne?
Zar će žena živjeti samo da bi se svojom ljepotom dopala muškarcima, da bi sebi privukla njihovu pažnju? Osim toga, šta je to ljepota? Da li je žena lijepog lica zaista lijepa žena? Zar ima nečeg manjkavog u ženstvenosti i čovječnosti žene čije lice nije lijepo? Da je ljepota bila mjerilo ženstvenosti, da li bi toliko lijepih žena bilo napušteno i nemilosrdno gurnuto ustranu?
Da za jednu ženu ljepota predstavjla sve, zar ne bi mnoge žene koje nisu lijepe ostale u svojim kućama, daleko od svega, ljute na ovaj svijet i svijet ljut na njih?
I, opet, da ljepota predstavlja sve, da li bi bilo rečeno: “Lijepo lice dosadi, a lijepa narav – nikada.” Da je ljepota toliko važna, zar bi trebalo postojati neko ko se brine o staricama koje čine jednu trećinu ženske populacije?
Nije li čudno to što slavne ličnosti, idoli mnogih žena, koje su u mladosti “žarile i palile” svojom ljepotom, provode svoju starost u bolu i pesimizmu tražeći izlaz u alkoholu, dok naše pokrivene nane i majke postaju naša kruna na glavi?
Nekadašnja filmska zvijezda Belgin Doruk, pobjegla je od ljudi kada se počela prekomjerno gojiti zbog alkohola kojem je pribjegla kako bi zaboravila prošlost. Zašto je ova “mala dama bijelih zavjesa” željela zaboraviti tako luksuznu prošlost? I dok mnoge djevojke i žene toliko žele biti na njenom mjestu, koji to događaj nju stalno tjera na samoubistvo?
Zar sve ovo nije najljepši dokaz da ljepota nema nikakvog značaja?
I opet, neka zazvoni u ušima onima koji podržavaju ljepotu kada čuju kako je nekadašnja ljepotica koja je plesala pred Hitlerom i engleskim kraljem, ostavši bez ljepote, smještena u starački dom i ukopana uz pratnju par osoba!
Međutim, da su svoju ljepotu koristile u dozvoljenim okvirima i da su je cijenile kao poseban Allahov dar ženi, da su bile gospođe i majke u sretnim kućnim ognjištima, ne bi ih ni starost ni prolaznost ljepote gurnula u krizu. Dakle, žene koje svoju ljepotu vezuju za tijelo, koliko god da se lažima reklama ističe “trajnost”, onog trenutka kada ljepote nestane, očekuje stravičan svršetak.
Ako je tako, žene se ne smiju zavaravati prolaznom ljepotom svojih lica i tijela i ne smiju se truditi da se svojom pojavom dopadaju drugima. Mora se znati da je takav trud, jedan takav pristup najveća uvreda za žene i ženstvenost, najveće poniženje. To je umanjivanje vrijednosti. To je uvrijeda, jer se žena pokušava opisati samo svojim tijelom. Ona krije, zaklanja i nipodaštava istinske atribute ljepote koje ženu čine ženom. Na primjer, lijepo duhovno stanje žene, zapravo ahlak i ljepota duše, žensko milosrđe, blaga narav. Kao što se ističe u “Vodiču ženama”, najprivlačnija i najslađa ljepota jeste duhovna ljepota svojstvena ženi u okviru ljupkosti i uljudnosti.
U vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, živio je neki čovjek po imenu Zahir, koji je bio veoma lijepog duhovnog stanja, ali veoma ružnog izgleda. Jednog dana ovaj ružni čovjek dolazi iz sela u Medinu. U tom trenutku dolazi naš voljeni Pejgamber i svojim mubarek rukama s leđa prekriva Zahirove oči. Zahir se pokušava osloboditi i pita ko mu je to uradio. Kada je krajičkom oka vidio da se radi o Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odustao je od oslobađanja i dobro se nasloni na njega.
Naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se tada našali: “Ko će kupiti ovog roba?” Zahir odgovara: “O, Poslaniče, za mene niko neće dati pare, ja sam veoma ružan čovjek.” Naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, daje odgovor pun značenja: “Ti si kod Allaha skup.”
Iz ovog slučaja se razumije da tjelesna ljepota ne predstavlja mjeru. Važna je duhovna ljepota. Ljudi lijepog ahlaka i unutrašnjeg svijeta veoma su vrijedni kod Allaha, pa neka je riječ i o ružnom čovjeku, nije važno. Ionako naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Od vas mi je najbliži na Ahiretu onaj koji posjeduje lijep ahlak”. On ne kaže da mu je blizu onaj koji ima lijepo lice, zato što ljepota lica jednog dana uvehne, dok ljepota naravi ne prolazi, ona se bez prestanka uvećava. Ovo stanje, pak, ljudima donosi poštovanje i čini da ljubav i muhabet budu konstantni.
Na koji drugi način bi naše pokrivene nene predstavljale za nas krune na glavi? Na stranu kruna na glavi zar ne bi ostale lišene ljubavi i poštovanja? Zar čovjek čija je ljepota otišla i od koje mu je ostalo gorko sjećanje i bolni grijesi ne bi ostao sam i napušten?
U svjetlu svega ovoga vidi se da se pojam ljepote mora promijeniti. Moramo znati da se ljepota kod žene ne smije vezati za fizički izgled, da to nije istinska ljepota i da zbog popravke takvog shvatanja i uređenja našeg života po tom principu, moramo znati da ne možemo izaći u susret ljepoti koju ne možemo držati u ruci. Moramo shvatiti da je ljepota kod žena manifestacija Allahovog imena Džemil i da ju je Allah, dž.š. dao kao pitanje iskušenja.
Kada dođemo do ovakvog shvatanja, želja za pokazivanjem naše ljepote drugom nestat će sama po sebi. Jer, ako ta ljepota nije lično zarađena, onda će daljnji trud da se preteknu ostale žene, da se bude “još ljepšom”, biti bez ikakvog smisla. Zapravo, u pokušajima da se bude lijepom ili da se istakne ljepota, postoji jedno skriveno takmičenje, jedno poređenje. Ali, jedna žena koja sebi ne pripisuje ime Džemil i razumije da to ime pripada Allahu, zašto bi se dopala samoj sebi, zašto bi se trudila da se dopadne ovome ili onome?
Ova poslednja tačka na jasan način pokazuje da je tesettur (pokrivanje) jedna manifestacija imana. Žena potpuno predana Allahu neće osjetiti potrebu da se pokazuje kako bi se poredila sa ostalim ženama. Također, ona ne osjeća potrebu da se dopadne drugim muškarcima… Istinska sloboda žene počinje s imanom. Kako se vjerovanje u Allaha smješta u pamet, srce, osjećanja i čednost, najprije naš nefs ostaje bez utjecaja, a zatim i nefs ostalih ljudi… Nakon toga, rad na odgoju svoga nefsa postaje lagan.
Onoga dana kada budemo ovo shvatili, naš život će se potpuno promijeniti, eto, tada će dostići istinsko značenje – zato što odnos između žene i čovjeka ne proističe samo iz potreba na ovom svijetu. Žena nije životni saputnik muškarca samo na dunjaluku; ona će i na Ahiretu biti njegov najbliži drug.
S tog aspekta, žena, osim pogleda svog čovjeka, prijatelja njene ljepote i životnog druga, na sebe ne smije privući haram poglede drugih ljudi, svoju ljepotu ne smije pokazati drugim ljudima. Zbog toga ne smije ljutiti svoga muža i činiti ga ljubomornim. Ovdje želim iznijeti događaj koji se desio jednoj ženi, a koji je pun pouke.
Ova žena sa kojom sam se upoznala nema nikakvih fizičkih nedostataka. Kada smo se upoznale, rekla mi je da se skoro pokrila i ispričala sljedeće: “Trebali smo ići na jednu večeru. Kao i uvijek, mene je obuzela panika: “Šta da obučem, kakvu frizuru da napravim? Šta ako opet ne budem ljepša od svih, ako ne privučem pažnju?”. Ipak sam se nekako do večeri spremila. Cilj mi je bio da budem najljepša. Sve nerviranje i stres bili su zbog toga. Najzad, došlo je vrijeme i, zajedno sa svojim mužem, otišla sam na večeru. U jednome momentu osjetih da moj čovjek posmatra ljepotu drugih žena, a da ostali muškarci gledaju mene. U tom trenutku obuzela su me čudna osjećanja. U duši mi nastupi oluja, postidjela sam se same sebe a i veoma me je pogodilo to što moj čovjek nije ljubomoran. Rekla sam: “Da me moj muž voli, bio bi ljubomoran na mene.”
Ne znam kako je noć protekla, teško sam došla kući. Počela sam vikati još sa vrata. Rekla sam svome mužu: “Ti me ne voliš! Da si me volio, bio bi ljubomoran na mene! Osim toga, primijetila sam da si bio presretan kada su drugi muškarci ispoljili interesovanje za mene zato što imaš lijepu ženu.” Moj muž je bio veoma zbunjen: “Izgubila si nerve! Idi spavaj, ujutro ćeš doći sebi!”
Legla sam i zaspala. Te večeri došla sam k sebi. Ujutro sam se odmah pokrila i rekla svome mužu: “Nemoj mi ništa govoriti vezano za ovo! Ako me ne želiš prihvatiti ovakvu, onda se razvedimo!” Shvatio je da sam veoma ozbiljna. Sada mi se ne miješa, ali u duši nikako nije prihvatio moju mahramu…”
Mlada žena je kazala i ovo: “Nemojte se ženiti sa ženom gledajući u njenu ljepotu, zato što ljepota može skrenuti ženu sa puta i biti uzrok njenim nedozvoljenim odnosima. Isto tako, nemojte se ženiti zato što ste gladni njenog imetka i bogatstva. Takva žena može poniziti i uvrijediti muškarca. Koliko je ispravno rekao naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Oženite se sa ženom tako što ćete gledati njenu privrženost vjeri i njenu čast.”
Kada pogledamo u islamsku historiju, vidimo da se žene junakinje na tim stranicama s poštovanjem spominju. Međutim, ni jedna od njih nije zauzela mjesto svojom ljepotom; sve one su naukom, čednošću i bogobo-jaznošću stekle čast spominjanja za primjer.
Nažalost, kao i u svemu ostalom, danas i ženu iskorištavaju i, kao da je veoma važno, njenu ljepotu ističu u prvi plan.
Kada naša omladina, koja misli da je sve u ljepoti, uđe u brak, ili kada se okončaju ružičasti snovi, kada se otrijezne od bajki i stanu nogama na tlo, tada shvate da je ljepota ostala iza njih i da na scenu stupa karakter i lijepo ponašanje. Ali, tada biva kasno za sve.
Kao što kaže Bediuzzaman Said Nursi: ”Žena, u vjerskom smislu, mora odgovarati svome mužu. Najvažnija tačka ove ravnoteže jeste tačka vjere”.
Zatim, važno je da se naspram jednog srca nađe odgovarajuće srce. Stajati sahatima pred ogledalom i uljepšavati lice i tako trošiti vrijeme ne spada u nešto što je važno.
Žena je cvijet. Dok se ovo ne shvati, ostat ćemo, poput cvijeta, osuđene na uvehnuće! Uradimo pravi izbor, da ne bismo uvehnuli!
Preuzeto iz knjige “Dileme savremene djevojke”
Autor: Esra Nuray Sezer
Prijevod: Avdıja Salković
A 5 Format
Mehki povez
143 stranica
Izdavač: IK Rejhan Sarajevo
Godina izdanja:2009.
Iz recenzije knjige “Dileme savremene djevojke”:
Ovo djelo predstavlja zapis originalnih događaja jedne kristalne duše i sadrži principe koji su proizvod iskrenih osjećanja i razmišljanja. U ovom djelu se skreće pažnja na probleme omladine i ukazuje na rješenja, istovremeno se ukazuje na porodične probleme kojima je danas društvo zahvaćeno i za koje ne može naći izlaz i daje se mjesto važnim uputama kako bi naše mlade djevojke dostigle istinsku sreću.
Predstavljajući ovo lijepo djelo našim cijenjenim čitaocima, želim čestitati hanumi Esri Nuray Sezeri, želeći pri tom da nastavi sa radom.
Mehmet Emin Birinđi
Istanbul
(akos.ba/rejhan.net)
