Kada sam to čula, spremila sam sopstvenu sahranu i napisala oproštajna pisma svojim sinovima. Srce mi se cijepalo, ali morala sam to da uradim – priča Deniz, koja je u pismu napisala sinovima da ne budu tužni i da se uvijek sjećaju svih lijepih trenutaka koje su proveli zajedno.
Osjećala se jako loše, i kako kaže, stalno se pitala da li će preminuti u bolnici ili kod svoje kuće.
A onda, nakon dvije godine agonije, ljekari su otkrili u čemu je zapravo problem – naime, njeni unutrašnji organi bili su potpuno uništeni zbog radijacije kojoj je bila izložena u toku svih radioterapija.
Kada su mi to saopštili, moja mama je briznula u plač, dok sam ja počela da se smijem od olakšanja – priča Deniz.
Otišla je kući i rekla svojoj djeci da su ljekari pogriješili i da neće umrijeti:
Lica su im se totalno ozarila, počeli su da skaču i plaču. Nisu željeli da prestanu da me grle – rekla je Deniz, kojoj je pao kamen sa srca, aili je, kako kaže, izgubila i par godina života zbog pogrešne dijagnoze.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.