Mnogi ljudi smatraju leukemiju rakom krvi. Ustvari, to je rak koštane srži – “fabrike” u kostima gdje se stvaraju krvne stanice.
Nije definitivno poznato šta prouzrokuje leukemiju, međutim nekoliko faktora izgleda utiče na njihov razvoj: genetski faktori, radijacija, hemikalije ili virus, piše “Ordinacija“…
Nije definitivno poznato šta prouzrokuje leukemiju, međutim nekoliko faktora izgleda utiče na njihov razvoj: genetski faktori, radijacija, hemikalije ili virus.
Ti faktori rizika samo su djelomičan razlog uzroka kod pojedinog pacijenta i odnose se samo na vrlo mali broj svih slučajeva. U većini slučajeva razlog ostaje nepoznat. Ako vas zabrinjava bilo koji od ovih faktora, razgovarajte sa svojim doktorom.
Kako se postavlja dijagnoza?
Simptomi leukemije i srodnih poremećaja koštane srži su tipični i za mnoge druge bolesti. Neke vrste leukemije ne prouzrokuju nikakve simptome dok bolest nije već u odmaklom stadiju, a ponekad čak niti tada. Međutim, to ne znači da bi čak i vrlo rana dijagnoza spriječila širenje bolesti jer je leukemija već jako raširena u koštanoj srži od svog samog početka.
Dijagnoza leukemije postavlja se pomoću dva testa – analizom krvi i punkcijom koštane srži. Kad se uzme uzorak krvi i analizira pod mikroskopom, izbroje se u uzorku bijela krvna zrnca i krvne pločice.
Posumnjat će se ako je broj krvnih stanica izvan normalnih vrijednosti. Moguće je da zamijetimo: nizak broj krvnih pločica; nizak broj crvenih krvnih zrnaca; nizak broj zrelih bijelih krvnih zrnaca; ili češće visok broj bijelih krvnih zrnaca od kojih je većina nezrelih ili prerano ispuštenih bijelih krvnih zrnaca (zvanih blasti (blasts)). Tada se obavlja punkcija koštane srži. U tom testu, doktor iglom uzima uzorak koštane srži direktno iz koštane šupljine, uglavnom iz prsne kosti. Uzorak koštane srži se analizuje, koristeći široki niz testova, od mikroskopske analize, hromosomske i genske analize do specijalnih studija kultura koštane srži, na osnovu kojih se postavlja dijagnoza. Ponekad je radi postavljanja sigurne i tačne dijagnoze potrebno učiniti biopsiju koštane srži. Biopsija predstavlja uzimanje uzorka same kosti radi mikroskopske analize. Prije postupka bolesniku se daje lokalna anestezija kako bi pretraga bila što manje bolna, a uzorak se uzima iz zdjelične kosti, sa stražnje strane.
Suprotno uopštenom mišljenju, stanice leukemije se često ne razvijaju brže od normalnih stanica. Zapravo, eksperimenti u istražnim laboratorijima navode na to da se neke stanice leukemije ustvari razvijaju sporije od normalnih stanica. Nezrele stanice leukemije nakupljaju se u krvnim žilama, ne odumiru kao normalne stanice i njihov je broj sve veći i veći. Vrlo visoki brojevi stanica u krvi (osobito eritrocita i trombocita) mogu dovesti do blokiranja krvnih žila i oštećenja tjelesnih tkiva. Krv postaje jako gusta i ljepljiva, što joj otežava normalno protjecanje. Taj problem je jedan od posljedica leukemije koji se liječenjem pokušava nadvladati.
Što je leukemija?
Do leukemije dolazi kada se u tijelu počinu stvarati očigledno promijenjena bijela krvna zrnca. U tom procesu smanjuje se količina zrelih krvnih zrnaca. Zrnca su “promijenjena” jer ne mogu propisno sazrijeti. Ta nesposobnost da se postigne zrelost je glavni poremećaj u leukemiji. Te “bebe” ili nezrele stanice se nakupljaju u tijelu, ne odumiru i ne mogu se potrošiti.
Kad nastane leukemija, stanice leukemije počnu se nakupljati u koštanoj srži. S vremenom se sva normalna bijela i crvena krvna zrnca i krvne pločice istisnu ili se ne nadomjeste. Zdrava koštana srž se zamjenjuje nezrelim stanicama koje se s vremenom pojave u krvi. Prema tome, dok se broj nezrelih stanica u krvi povećava, broj normalnih crvenih i bijelih krvnih zrnaca i pločica se smanjuje. Pacijent će uslijed toga možda osjetiti neke simptome ili znakove pomanjkanja određenih krvnih stanica, npr. gubitak crvenih krvnih zrnaca dovodi do umora i bljedila (anemije); gubitak bijelih krvnih zrnaca dovodi do ponavljanih infekcija, a gubitak pločica dovodi do pojave brojnih modrica i krvarenja iz nosa. Time se objašnjava zašto često dolazi do pojave anemije, krvarenja i infekcija.
Oblici i liječenje leukemije
Četiri opšta oblika leukemije su:
- akutna limfoblastična leukemija (Acute Lymphoblastic Leukaemia – ALL);
- kronična limfocitna leukemija (Chronic Lymphocytic Leukaemia – CLL);
- akutna mijeloična leukemija (Acute Myeloid Leukaemia – AML);
- hronična mijeloidčna leukemija (Chronic Myeloid Leukaemia – CML).
Akutna limfoblastna leukemija
Ova vrsta leukemije se često može uspješno liječiti kombinacijama hemoterapije. Za pojedine pacijente kojima se bolest ponovno pojavi ili se vrati poslije početnog liječenja, može se koristiti presađivanje matičnih stanica.
Hronična limfocitna leukemija
Ta bolest se obično javlja kod starijih pacijenata – nije poznato da se pojavila kod djece. Zato što bolest sporo napreduje, normalni limfociti i druge stanice nisu potisnute tako brzo kao što se to događa kod akutne vrste bolesti.
Ova bolest se može ostaviti bez liječenja kad nije aktivna i godinama se s njom može normalno živjeti. Kad je bolest aktivna, liječi se jednim ili mnogostrukim lijekovima putem hemoterapije i povremeno radioterapijom. Dok CLL uopšte nije izlječiv, često se događa da osobe dugo vremena uživaju u dobrom zdravlju. Moguće je da će biti potrebne posebna cijepljenja, primjena antibiotika i transfuzije krvnih preparata (eritrocita i trombocita).
Akutna mijeloidna leukemija
Ovom vrstom leukemije pogođeni su uglavnom granulociti. Oni cirkulišu u krvi i njihov je posao da tragaju za infektivnim napadačima u krvi i u okolnom tkivu. Ova vrsta leukemije se može pojaviti kod djece i adolescenata, ali obično pogađa odrasle osobe.
Neke osobe koje boluju od AML postižu potpunu remisiju (dugoročno stanje bez bolesti) liječenjem hemoterapijom. Međutim, novi načini liječenja (autotransplantacija, alogenična transplantacija, imunoterapija) mogu unaprijediti mogućnosti za preživljavanje.
Kronična mijeloidna leukemija
Ova leukemija je vezana za hromosomsku promjenu u stanicama pod nazivom “Philadelphia hromosom”.
Liječenje u hroničnom stadiju je lako i djelotvorno, bolest se može dobro kontrolisati, ali ne izliječiti. Presađivanje matičnih stanica puno obećava kao način liječenja za osobe koje boluju od CML. Nedavno razvijen lijek pod nazivom Glivec sad stoji na raspolaganju većini pacijenata u hroničnoj fazi koji pokažu dobar odgovor na taj lijek. Ukoliko dođe do transformacija bolesti, hemoterapija može dovesti do remisije, ali ona obično nije dugotrajna. Također je teže da presađivanje koštane srži izliječi nekog u akutnoj fazi. Transplantacija koštane srži je jedini način da se postigne trajna remisija, no ona je najdjelotvornija ukoliko se učini u hroničnoj fazi.
