Titulu neprikosnovene kraljice narodne muzike Lepa Lukić (79) je opravdala mnogobrojnim hitovima i nagradama. Legendarna pjevačica, međutim, svom imenu može da doda i titulu „kraljice zabave“, jer je pokazala i da je prava zvijezda rijaliti programa.
Lepa Lukić traje više od pola vijeka, ali i dalje je neumorna i voljna da pjeva gdje god je pozovu.
– Kao i svaka druga. Ne mogu da izdvojim nijednu godinu i da kažem da nije valjala. Sve su mi bile dobre.
Da li je bilo nešto loše što biste željeli da zaboravite?
– Nije ništa. Jedino ta pljačka koja mi se desila. Zdrava sam, imam sve. Ostvarila sam sve što sam htjela. Sad bi trebalo sat vremena da razmišljam šta to još meni fali u životu. Šta ću više kad trajem 50 godina, a narod me još traži i voli.
I izgledate kao da imate 50 godina.
– E, pa ja mislim da izgledam i mlađe od 50 godina. Ništa nisam radila na sebi, samo se njegujem, radim na sebi. Kolegice mi kažu: „Ti se uopšte ne mijenjaš.“ Pa šta ću ja što je tako, one bi voljele da se ja promijenim.
Jeste li nekad u karijeri osjetili ljubomoru?
– Jesam, ali zbog pjesama, ne zbog izgleda. Doduše, ne znam, nijedna kolegica mi nije rekla da je ljubomorna što lijepo izgledam, a možda je bilo i toga. Mene su kolege uglavnom voljele.
Koja je vaša najskuplja pjesma, uz koju ste dobijali najviše bakšiša?
– Šta god da pjevam, ja dobijam bakšiš. Ali to samo u inostranstvu, ovdje ne pjevam za bakšiš.
I kako trošite novac?
– Ej, sad kako trošim novac… Kako ga ti trošiš? Na garderobu, putovanja, šminku… Pomažem četvoročlanu familiju, bratanca i njegovu djecu, njih školujem. Ja mogu da nemam, ali za njih mora da bude. Otvorila sam im i kafanu.
Kako posluje ta kafana?
– Ma šta posluje, zatvorena je još prije šest godina! Bila je skupa kirija, a nismo imali ni ljetnju baštu, pa ljudi nisu htjeli da ulaze unutra kad je vrućina. E, sad je moj bratanac otvorio etno-restoran u mom selu gdje sam rođena, sto metara od rodne kuće.
Idete li tamo?
– Pa kako da ne idem! Idem na groblje majci! Tamo mi je brat umro, moram da idem. Kad god odem, malo se podsjetim na djetinjstvo, a dugo nisam mogla da spavam u rodnoj kući, pa sam uvijek bila kod komšinice.
Gdje ćete za Novu godinu?
Radim, pjevam u Čikagu.
Je l’ ostajete duže tamo?
– Ma šta ostajem, samo tri dana. Poslije idem u Kanadu, jer na svakih šest mjeseci moram da idem tamo, imam primanja kod njih, takav je zakon. E, tamo ću biti do kraja februara.
Družite li s kolegama?
– Kad da se družimo, ljudi ne znaju gdje će prije, imaju djecu, porodicu. Jedino kad se vidimo na nekom snimanju, tad se ispričamo.
Ali družili ste se sa Zoricom Brunclik.
– Ma ne družim se s njom, čujemo se telefonom. Ona ode u Australiju, ja u Kanadu i kad se vratim, samo mi fali Zorica ili ja njoj. Volim je strašno, ali nemamo vremena da se družimo.
Gledate li rijalitije, tamo ste nedavno učestvovali.
– Gledam, zanima me da pogledam, pa neću samo da sjedim u kući kao ćuk! Pitaju me ljudi što ulazim tamo… Pa sigurno da ću da uđem za 20.000 eura za mjesec dana, svako bi ušao da je na mom mjestu. Samo što njima neće da plate toliko.
Platili su vam toliko?
– Pa jok nisu platili.
U rijalitiju ste redovno čupali uši Milutinu Radosavljeviću Miliju. Da li ste tako i privatno nekom muškarcu „čupali uši“?
– Kome, bre, da čupam uši, pa nisam ja gilipter! Ja sam nježna žena. Ono u rijalitiju je štos, gdje možete jednom klošaru da iščupate uši.
