Niko nije bio pažljiviji prema ženama i djeci od Poslanika a.s. Mnogi hadisi govore o ovoj pažnji i o tome kako je Poslanik a.s. bio odlučan u namjeri da pokaže djeci da su uvijek dobrodošla, te da mu je drago da ih vidi u svakoj situaciji. Anas b. Malik je služio Poslanika a.s. deset godina, a počeo je u ranom periodu života, pa je tako prenio mnogo hadisa od Poslanika a.s. mnogi od njih su bili njegovo prepričavanje šta je radio i kako se Poslanik a.s. ponašao u raznim situacijama.
U jednoj predaji govori o putovanju Poslanika a.s. na Hajber, mjestu sa velikom koncentracijom jevreja u Arabiji, dok su ovi organizovali trupe da napadnu Medinu. Muslimani su opsjedali Hajber na raznim frontovima, od kojih su nekipružali nesalomljiv otpor. Na kraju je sukob rezultirao zvučnom pobjedom muslimana.
Anas b. Malik prenosi: Poslanik a.s. je rekao Ebu Talhi: „Nađi mi jednog mladića koji će mi služiti na putu do Hajbera.“ Ebu Talha je poslao mene dok sam još bio u pubertetu.
„Služio sam Allahovom poslaniku a.s. kada kod bi on sjahao. Čuo sam ga kako dovi: „Gospodaru moj, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti, od slabosti i ljenosti, od kukavičluka i škrtosti, da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju.“
„Stigli smo na Hajber, i Allah Uzvišeni mu je podario pobjedu i utvrđeni grad je pao. Nakon toga mu je rečeno za Safiju bint Hujaj, čiji je suprug poginuo nedugo nakon što se ona udala za njega. Nakon toga ju je Poslanik a.s. zaprosio. Marširali smo nazad i stigli smo do Sadd Al-Sahba, gdje je njoj istekao obavezni period čekanja za ponovno stupanje u brak nakon smrti supruga.“
„Nakon toga ju je Poslanik a.s. oženio. U maoj posudi su donijeli jelo od hurmi i bistrog putera, pa mi je on rekao : ‘Pozovi i ostale.’ To je bila svadbena gozba Poslanika a.s. i Safije. Nakon toga smo se zaputili ka Medini.“
„Vidio sam Poslanika a.s. kako joj priprema mjesto na svojoj jahalici, koristeći najbolje haljine. Sjeo je pored kamile i ispružio koljena da bi Safija mogla stati na njih i popeti se na kamilu.“
„Nastavili smo put dok se nismo približili Medini. Odatle je pogledao brdo Uhud i rekao: ‘Ovo brdo voli nas, i mi volimo njega.’ Nakon toga se okrenuo prema Medini i rekao: ‘Allahu, doista ja proglašavam haremom ono što je izmeðu dvije labe (crno vulkansko kamenje), kao što je Ibrahim učinio Mekku haremom. O Allahu, daj njenim stanovnicima blagoslov/berićet u njihovom muddu i sa’u (posudama za mjerenje)’.“ (Buharija)
Mnogo pouka je u ovom hadisu. Na prvom mjestu je dova koju je Poslanik a.s. često izgovarao. Od Allaha je tražio zaštitu od nekoliko stvari koje svakoga mogu lahko savladati. Briga, žalost, slabost, ljenost, kukavičluk i škrtost mogu svakoga lahko učiniti mizernim i spriječiti ga da uživa u životu. Neke od spomenutih osobina su stvar izbora, dok ostale često nametnute od strane drugih faktora. Neovisno od uzroku, one mogu prouzrokovati mnogo nevolja u životu, dok njihovo izbjegavanje može biti lahko uz Allahovu pomoć. Prema tome, molba Allahu Uzvišenom za pomoć u izbjegavanju ovakvih karakteristika može biti izuzetno korisna.
U nastavku je Poslanik a.s. tražio zaštitu od duga i potlačenosti. Uistinu dug može biti veoma opresivan ukoliko je kreditor odlučan da naplati dug i pritiska onoga kome je pozajmio novac. Takva situacija može biti veoma komplikovana. Zbog toga Poslanik a.s. traži zaštitu od takve situacije. Njegova dova nas uči da se čuvamo duga onoliko koliko možemo.
Brak Poslanika a.s. i Safije r.a. je bio iznenađenje mnogima. Njen otac je bio jedan od najvećih neprijatelja islama. Predvodio je jedinice i kovao saveze sa nevjernicima da napadnu Medinu i poraze muslimane. Pogubljen je zajedno sa izdajnicima i jevrejskog plemena. Poslanik a.s. ju je oženio nakon što joj je pružio šansu da postane muslimanka. Tim činom je htio pokazati da se u islamu ljudi vrednuju samo prema svojim vlastitim djelima. Ona ne može odgovarati za nedjela svoga oca. Ovaj brak je izmirio mnoge jevreje i muslimane, te omogućio uspostavljanje ispravne veze među njima.
Onao što je zapanjujuće jeste odnos Poslanika a.s. prema Safiji r.a. On lično joj je pripremao mjesto na jahalici i dozvolio joj da stane na njegova koljena da se popne na istu. Nepotrebno je govoriti da je mogao narediti da se donese stolica da bi se ona popela, ali je umjesto toga on postavio svoja koljena. Ovo je odraz zapanjujuće skromnosti Poslanika a.s. koji je upravo bio ostvario veliku pobjedu nad narodom iz kojega je ona poticala.
Ono što je Poslanik a.s. rekao za planinu Uhud označava stav koji islam ima prema prirodi i njenim bogatstvima. Priroda je, također, djelo Allah Uzvišenog, i kao takva plemenita je prema ljudima pružajući sve što može za dobrobit čovječanstva. Nakon toga je Poslanik a.s. Medini dao isti status kao i Meki, učinivši je zabranjenom za nevjernike i moleći se za dobrobit njenih stanovnika.
Poslanik a.s. je prema djeci bio veoma ljubazan, iskazujući im ljubav i razumijevanje, a posebno prema onima koji su bili od njegovh bližnih srodnika. Abdullah ibn Džafar ibn Ebi Talib prenosi: „Kada bi se Poslanik a.s. vraćao sa puta, djeca njegovih ukućana bi ga prva dočekala.“
„Jedne prilike se vraćao sa puta, i ja sam bio prvi koji mu je prišao, pa me je on uzeo u naručje. Nakon toga je jedan od sinova Fatime r.a. (Hasan ili Husejn) došao pa ga je on smjestio na zadnji dio svoje jahalice. Onda smo sva trojica, na jednoj jahalici, ušli u Medinu.“ (Muslim)
Iz ovoga hadisa vidio kako je Poslanik a.s. postupao prema djeci iz svoje porodice. Prenosilac ove predaje je sin Džafarov, Poslanikov a.s. rođak, koji je poslat na dugu misiju u Abesiniju. Govori o vremenu dok je još bio mlad, nedugo nakon što se njegov otac vratio iz misije. Bio je prvo djete koje je prišlo Poslaniku a.s. dok se približavao Medini, te je nosio djete pa ga smjestio ispred sebe na jahalicu. Nakon toga, jedno od njegovih unučadi je došlo, pa ga je Poslanik a.s. smjestio pozadi.
Nije promijenio poziciju prvog dijeta, iako mu je drugo bilo draže jer je bilo od njegove kćeri koju je mnogo volio.
