Lično mislim da je svako rješenje koje će voditi promjeni granica komplikovano i teško, ali ga ne bih u potpunosti isključio, sve zavisi od okolnosti i datih garancija dvije strane, rekao je u intervju za RSE Stefan Lehne (Štefan Lene), bivši generalni direktor Sekretarijata za Zapadni Balkan u Savjetu EU, dugogodišnji austrijski diplomata, sada ekspert Carnegie Europea za Brisel i EU.
Vjeruje da EU uskoro mora donijeti odluke o početku pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, i odobriti viznu liberalizaciju za Kosovo, radi čuvanja kredibiliteta EU u regionu.
Sa Lehneom smo razgovarali o predstojećim izborima za Evropski parlament (EP) u maju, mogućnosti da ekstremno desne stranke i populistički pokreti uz finansijsku pomoć Rusije ostvare značajni rezultat kojim bi mogli uticati na izbor sljedećeg vođstva EU, te mogućim posljedicama po budućnost bloka, ali, i kako će sve to uticati na proces integracija Zapadnog Balkana.
Iako je populistička desnica ogroman izazov, Lehne je optimista koji vjeruje da, i pred procjena da će osvojiti od 20 do 25 posto mjesta u EP, neće uspjeti da utiču na sastav EK i drugih tijela bloka. Rusija koja je u dobrim odnosima sa evropskim desničarima ozbiljna je prijetnja, ali mnogo više izborima u pojedinim državama nego za EP.
Razgovarali smo i o fenomenu “žutih prsluka” u Francuskoj, koji je, smatra, pokazao koliko je lako zahvaljujući socijalnim medijima okupiti velike mase koje će postati izazov državi bez bilo kakve veće organizacije i to je fenomen, koji po njegovom sudu, neće proći i koji je u nekim slučajevima pozitivan, u drugim priličan rizik.
RSE: Moram Vas pitati o jednoj od najaktuelnijih tema sada na Balkanu, a to su odnosi Kosova i Srbije i novog prijedoga kako da se riješi ovaj već decenijama dug spor. Šta Vi mislite o promjeni granica i razmjeni teritorija?
Lehne: Ja se nadam da će rješenje spora oko imena, Skoplja i Atine, voditi ka nekom novom momentumu da se riješe i ostala sporna pitanja na Balkanu. Jasno je da je dijalog Kosova i Srbije u stagnaciji već dugo i to je veliko skretanje pažnje sa reformi u obje države i prepreka da se zemlje kreću naprijed prema EU.
Interesantno je da vođstvo obje države izgleda spremno i misli da je na putu da pronađu rješenje ovog pitanja, sveobuhvatno rješenje, što je, kao što znate, jedan od uslova i da Srbija krene naprijed prema EU.
Precizne činjenice o mogućem sporazumu veoma je teško procijeniti. Ja lično mislim da je sve što vodi promjeni granica suštinski veoma komplikovano i teško, ali ga ne bih isključio u potpunosti, jer zavisi od okolnosti i datih garancija, a zavisi i od posljedica po susjedne države u regionu.
Dakle, ja ne bih rekao da je to moje poželjno rješenje, ali ga ne bih isključio u potpunosti i ne mora neophodno proizvesti negativne posljedice i biti loša stvar.
RSE: Imajući u vidu da cijela EU nema isto mišljenje o pitanju promjene granica i razmjene teritorija, visoka prestavnica Federica Mogherini i evropski komesar za susjedsku politiku Johannes Hahn su “za” dok se Berlin za sada protivi, kako mislite da će biti konačna reakcija EU, vjerovatno se ovaj proces neće završiti do kraja mandata ove Komisije, što znači prilično brzo?
Lehne: Prema onom što sam do sada čuo od Prištine i Beograda nije izgledno da će biti govora o tome u sljedećih nekoliko sedmica, ali, kao što sam rekao, promjena granica je uvijek problematična i teška i razumljivo je da su neke države veoma skeptične po tom pitanju.
Sa druge strane stvarni partneri u ovom dijalogu su Priština i Beograd i mislim da će međunarodna zajednica pratiti veoma pažljivo na svaku odluku koju će proizvesti dijalog. Ali ja vjerujem da su naročito na Kosovu mišljenja veoma podijeljena i veoma je jasno u kojem su pravcu pozicije premijera (Ramuša Haradinaja) sa jedne i predsjednika (Hašima Tačija) sa druge strane. Mislim da ne postoji koherentan stav Prištine o tome kako napraviti pomak u dijalogu dvije strane.
RSE: U maju EU očekuje veliki izazov, izbori za Evropski parlament (EP). Imajuću i vidu rast desničarskih i populističkih stranka posljednjih godina i slabljenje EU sa Brexitom, te migrantskom i izbjegličkom krizom, što možemo očekivati?
Lehne: Rast populističkih snaga u Evropi je u ofanzivi, oni su veoma ambiciozni. Gospodin Salvini je rekao “promijenićemo tok istorije u maju”, a gospodin Orban je rekao da će “zaustaviti migrante od ulaska u Evropski parlament”. Ali ako pogledate istraživanja do sada, nije izgledno da će populistička desnica postići spektakularno dobar rezultat. Dva su razloga za to: jedan je da su već testirali svoju uspješnost na prošlim izborima 2014, a drugi razlog je da mnogo EU skeptika bilo među britanskim parlamentarcima. Ako Britanija izađe u martu, samo par sedmica kasnije, oni neće glasati i onda će mnogi od EU skeptika i nacionalista izaći iz Evropskog parlamenta.
Sve skupa, ja mislim da mnogi eksperti vjeruju da će populistička desnica imati 20 do 25 posto mjesta u EP, što je značajno, ali je jasna manjina i oni neće biti u mogućnosti da dominiraju parlamentom.
Desničari ambiciozni ali razjedinjeni, neće biti prijetnja EP
RSE: Ali zar Vas ne zabrinjava ako dobiju oko 25 posto ili više. Kakve će biti posljedice ?
Lehne: Ključno pitanje je kako će se organizovati. U ovom trenutku oni su podijeljeni u četiri grupe, četiri stranačke grupe, a parlamentarni uticaj u velikoj mjeri zavisi od imanja snažne stranačke grupe u Evropskom parlamentu. Ali problem sa nacionalistima je da oni ne sarađuju dobro međusobno. Mislim da nije naročito izgledno da će biti u stanju da formiraju jednu konsolidovanu grupu koja će biti određena prijetnja. Mnogo je izvjesnije da će biti podijeljeni u dvije ili tri grupe i stoga neće biti u poziciji da imaju toliko uticaja koliko bi mogli imati ako se organizuju.
RSE: Da li ste baš sigurni u to? Primjera radi nedavno smo imali priliku da vidimo pogoršanje italijansko-francuskih odnosa zbog veza desničarske Lige i populističkog pokreta Pet zvijezda sa “Žutim prslucima” u Francuskoj ?
Lehne: Ja mislim da je populistička desnica zaista veliki izazov za EU, ali nije prijetnja izborima za EP. Ja mislim da su svi eksperti saglasni da će populistička desnica ostati manjina i da neće biti u mogućnosti da dominiraju parlamentom i većina eksperta takođe vjeruje da neće uspjeti da formiraju veliku konsolidovanu grupu zato što među njima postoji previše razlika. Ali veći izazov su naravno moguće komplikacije prilikom sastavljanja Evropske komisije, gdje neki kandidati mogu biti vrlo bliski desnici… iz Mađarske, Poljske, moguće Italije, i to može stvoriti problem za buduće funkcionisanje Komisije.
I naravno, najveći uticaj stranke imaju kada dolaze sa nivoa vlada, kada sjede u Evropskom savjetu i Savjetu ministara i to je daleko najveća poluga uticaja na politiku EU. Tako da rizik za EU od desnih populista, nije prvenstveno uspjeh u Evropskom parlamentu, već to što kontrolišu nekoliko vlada i čine koaliciju sa drugima u još jednom broju vlada. I to je veći izazov za EU nego sami izbori.
RSE: Već smo pomenuli Ligu i pokret Pet zvijezda, tačnije ja sam ih pomenula. Prije par dana je italijanska štampa objavila da je Liga i njen lider Matteo Salvini dobio tri miliona eura iz Rusije za predstojeće izbore za EP. Kako na ovo gledate?
Lehne: Više zemalja je zabrinuto da će se Rusija ponovo miješati u kampanju za izbore za Evropski parlament. Ali da ponovim, postoji zajedničko uvjerenje da je populistička desnica podijeljena. Ako uzmete populističku desnicu u baltičkim državama ili Poljskoj, oni su snažno protiv Rusije, dok su Austriji i Italiji proruski orijenitisani. Mislim da je ruski uticaj nešto na šta se mora veoma dobro obratiti pažnja. Ali kad Putin kaže da je Rusija sposobna da organizuje populističke partije u Evropi – to nije tačno.
RSE: Kao što ste rekli, glavno pitanje će biti ko će biti u poziciji da formira evropske institucije, Evropsku komisiju, Evropski savjet i druge. Da li biste se saglasili sa mnom da za sada najuticajniji evropski lideri, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron više nijesu dovoljno snažni da bi valjano odgovorili na sve kritike na račun EU i Brisela? Ko mislite da bi sada trebalo da preuzme vođstvo?
Lehne: Rekao bi da je prilično jasno da će Njemačka i Francuska ostati dvije najuticajnije evropske države i moguće je da će nakon Brexita njihov uticaj biti i veći, ali one više nijesu dovoljno jake da Evropsku uniju kreiraju kako bi sami željeli, već moraju da nađu saveznike u drugim državama. Mislim da će države kao što je Holandija, Španija i Italija, takođe ostati veoma snažne. Ali ja zaista mislim da bez obzira ko će biti na vlasti u Parizu i Berlinu, oni će nastaviti da budu veoma, veoma uticajni na budućnost EU.
RSE: Šta vidite kao glavni izazov za EU u svjetlu ovih problema o kojima smo razgovarali?
Lehne: Mislim da je generalno Evropa u mnogo boljem stanju nego što je bila prije nekoliko godina. Sjećate se da je finansijska kriza skoro razbila eurozonu, da je migrantska kriza postala veliki politički problem za EU. A sada, šest godina od ekonomskog oporavka, nezaposlenost je smanjena i pored toga što toliko ljudi dolazi u EU. Sve skupa, ako pogledate istraživanja javnog mnjenja, podrška za EU u ovom trenutku, u praktično svakoj evropskoj članici, mnogo je veća nego što je bila prije nekoliko godina.
Tako da stvari ne stoje tako loše, ali još uvijek nemamo konsolidovanu eurozonu, još uvijek postoji veliki rizik da bi mogli imati još jednu finansijsku krizu u nekom trenutku, a EU još nije uspjela da kompletira i konsoliduje arhitekturu eurozone i učini je otpornijom, odnosno neprobojnom na krize.
I konačno tu je izazov koji vidimo kada je riječ o Šengenu tj. šengenskoj zoni, jer mi još uvijek nemamo potpunu graničnu kontrolu u više zemlja, osim toga EU i dalje ostaje veoma podijeljena po pitanju migracija. Iz različitih razloga nijesu bili u mogućnosti da izgrade instrumente i strukturu neophodnu za suočavanje sa izazovima migracija na uspješan način u narednih pet do deset godina. Sada je naravno broj azilanata opao, relativno manji broj ljudi dolazi u EU, i to legalno. Ali sa sličnim izazovima ćemo se takođe suočiti i u budućnosti.
Treće veliko pitanje je spoljna politika i odbrana. Više se ne možemo oslanjati na SAD kao garanciju za evropsku odbranu. Evopa je postala više snažnija i autonomnija kao akter bezbjednosti i odbrane i suočava se sa brojnim izazovima sa istoka. Gospodin Putin nastavlja da bude suštinski agresivan igrač, a sa istoka je tu i izazov nemirnog Bliskog istoka, i mnogo neizvjesnosti na sjevera Afrike.
Tako da ima puno spoljnih izazova, a EU je još uvijek nepripremljena da se nosi sa ovim problemima uspješno.
Prvi put EK neće birati samo demohrišćani i socijaldemokrate
RSE: Ako stranke desnice i populistički pokreti uspiju da ostvare dovoljno uspjeha u Evropskom parlamentu i budu u mogućnosti da utiču na to ko će biti vladajuća struktura EU, ko će biti na čelu i u EK i Evropskom savjetu, i imajući u vidu njihove veze sa Rusijom, a svakog dana vidimo da nešto ispliva što ukazuje da te veze postoje i da su prilično jake, kako mislite da će to uticati na buduće odnose sa Rusijom, ali i kakav će uticaj Rusija imati unutar EU?
Lehne: Mislim da će pitanje izbora sljedećeg predsjednika Komisije i drugog vođstva EU biti mnogo interesantnije ove godine nego prošli put, jer prvi put u istoriji Evropske unije hrišćansko demokratske partije i socijaldemokrate skupa neće imati taj izbor. To je novi razvoj jer su praktično od 1950-ih te dvije stranke upravljale EU i to se sada mijenja. Za izbor sljedećeg predsjednika Komisije moraće da bude koalicija koja će uključivati i grupe drugih stranka, konkretno liberale i potencijalno zelene. Mislim da u ovom trenutku izgleda prilično neizgledno da to budu i desni populisti.
RSE: Moje pitanje je u suštini bilo, kako će se EU nositi sa Rusijom ako ekstremno desne partije i pokreti koji su prilično povezani sa Rusijom ostvare značajan rezultatat, a time i uticaj na EU institucije?
Lehne: Mislim da u pogledu izbora za Evropski parlament, kao što sam rekao ranije, ekstremno desne stranke neće dobiti većinu koju traže, već će vjerovatno ostati manjina i vjerovatno neće moći da imaju značajan uticaj na odluke o sljedećem vođstvu EU. Ali mislim da je mnogo veća prijetnja i rizik, da Rusija utiče na nacionalne izborne procese. Mislim da je to veći problem u narednih pet do deset godina i zbog toga treba pratiti veoma pažljivo njihove kampanje na socijalnim medijima i aktivnosti ruskih aktera na njima. Ali ne mislim da će biti toliko relevantni za izbore za EP.
RSE: Zvučite optimistično, ali u svakom slučaju moram da Vas pitam sljedeće. Rekli ste da su desničarske stranke i pokreti već dosegli svoj maksimum posljednjih nekoliko godina i da više nijesu toliko popularni, ali kako onda objašanjvate ovaj rast, zastrašujući rast antisemitizma u EU u posljednjih nokoliko godina. Imali smo kulminaciju te mržnje u Francuskoj nedavno, ali i na drugim mjestima. Jedna britanska poslanica je napustila Laburiste zbog antisemitizma. Kako je moguće da Evropa nije naučila lekcije iz svoje sopstvene jezive istorije?
Lehne: Ja bih rekao da to ima mnogo veze sa promjenama političke scene u mnogim evropskim državama. Ranije smo imali politički establišment koji je vladao stabilno i nije se mnogo mijenjao. Nekada su stranke lijevog, nekada desnog centra osvajale izbore. Sada imamo ogromne nestabilnosti. Pokreti kao “žuti prsluci” pojavili su za nekoliko dana i postali ogromni u Francuskoj. Mislim da to ima jako puno veze sa rastom socijalnih medija, koji su sa jedne strane veoma pozitivni za demokratiju, jer ljudima daju više pristupa informacijama, ali sa druge strane to je izvanredno oruđe za lažne vijesti i dezinformisanje javnosti.
Zato imamo mnogo više nestabilnosti i to otvara prostor za loše ljude i loše grupe da ostvare uticaj u javnoj sferi. Ja mislim da je rast antisemitizma prilično povezan sa tim. Ima mnogo nesigurnosti, mnogi ljudi su nezadovoljni i podložni mnogim manipulacijama. Naravno antisemitizam nije više karakterističan samo za ekstremnu desnicu, postoje takođe islamske antisemite, koji su smatram prilično doprinijeli rastu ovog fenomena u mnogim državama posljednjih godina.
Organizovanje preko socijalnih mreža mijenja evropsku politiku
RSE: Koliko su se evropski političari udaljili od običnog čovjeka posebno u manjim mjestima što je dovelo do jačanja nezadovoljstva koji su iskoristile grupe poput “žutih prsluka”? Primjera radi Politico je nedavno pratio “Velike debate” koje je Macron organizovao kao odgovor na talas protesta u kojima su nezadovoljni građani govorili o svojim svakodnevnom problemima, i u kojim, kako je naveo novinar koji ih je pratio, niko nije pominjao konspiracije, migrante, nije bilo antisemitizma, veoma malo se pominjala EU, nijednom se nije pomenuo niti jedan od zahtjeva “žutih prsluka”, već samo nezadovoljstvo običnih građana siromaštvom, bijedom, nedostatkom prilika….
Lehne: Mislim da je prilično jasno da su političke elite u Evropi potcijenile negativne posljedice globalizacije. Ima mnogo ljudi koji su imali velike koristi od globalizacije, ali ima takođe i ogroman broj ljudi koji su izgubili. Naročito oni koji su obrazovani i žive u ruralnim regionima i čije su se industrije preselile u Kinu i druga mjesta. I mislim da problemi ovih ljudi nijesu uzimani u obzir, niti su ti regioni i ljudi dobili podršku.
Ali najintersantnija stvar kada je riječ o “žutim prslucima” je nešto drugo. Mislim da Francuska ima dugu tradiciju da ljudi izlaze na ulice i protestuju kada vlada planira da sprovede reforme, pokušavajući ih blokirati. Ono što je novo, potpuno novo, zapravo je da je moguće da neko ko je medicinski radnik u bolnici, zajedno sa prodavcem na pumpi, za tri dana sakupi sedam miliona glasova na Facebooku i započnu takav pokret. To je novo i to zaista mijenja evropsku politiku i to značajno. Zahvaljujući socijalnim medijima možete bez ikakve institucionalne organizacije osnovati masovni pokret. I nastaviće se fenomeni ovakvog tipa.
Ovo nije većina u Francuskoj, do sada su imali najveće demonstracije na kojima se pojavilo 200.000 ljudi, i u odnosu na populaciju od 50 miliona ljudi to je tanka manjina.
RSE: Da i imali smo takođe i istraživanje javnog mnjenja ovih dana koje je pokazalo da više od 50 posto građana Francuske želi da “žuti prsluci” prestanu sa protestima, ali ovdje govorimo o tom nezadovoljstvu građana na mnogim mjestima, koje se ponekad poklapa ili ga koriste takve grupe, pomenuli smo konkretno Francusku, ali slično je i na drugim mjestima u Italiji i drugim dijelovima Evrope.
Lehne: Da, dakle kao što sam rekao elite treba da učine mnogo toga da nadomjeste ljudima ono što su izgubili propadanjem industrije u njihovim regijama, treba raditi na obrazovanju i prekvalifikovanju radnika. Vjerovatno su bili previše opušteni u obezbjeđivanju socijalnih usluga, javnih službi koje su trebale pomoći i mislim da su ta nazadovoljstva bila pogonsko gorivo za te pokrete. Mislim da je gospodin Macron odgovorio prilično inteligentno organizovanjem tih “velikih debata”, takođe je povukao odluku o eko-porezu na gorivo koja je bila neposredni povod protesta i mislim da sve to pokušava da pretvori u konkretne prijedloge.
Ali mislim da je najfascinantnije kod ovih fenomena to kako je brzo moguće organizovati ljude koji će predstavljati izazov za državu i prilično ozbiljan problem. Mislim da ćemo toga vidjeti još, zbog socijalnih medija i mogućnosti mobilizacije, koja prija nije postojala. U nekim slučajevima je to pozitivna stvar u drugima priličan rizik jer više nemamo stabilnost koju smo imali do prije nekoliko godina.
RSE: Vi ste stručnjak za Balkan, godinama ste se bavili Balkanom u različitim EU institucijama, mogu li Vas pitati kako će sve ovo o čemu smo govorili uticati na proces integracija Zapadnog Balkana u EU?
Lehne: Mislim da je prilično jasno posljednjih par godina-da ako se EU razvija na razumno dobrom nivou onda će se proces približavanja i pristupanja nastaviti, a iako se EU suočava sa velikim unutrašnjim problemima i izazovima, onda je proces pristupanja izgubljen. Mislim da je to prilično evidentno.
Ali mislim da ni Zapadni Balkan ni EU nemaju alternativnih strategija postojećoj. Obećanje sa samita u Solunu (2003) da će na kraju ove zemlje postati članice EU se neće promijeniti. Ali uraditi nešto da se proces pokrene naprijed zahtijeva veliku pažnju glavnih lidera EU.
Sada se EU suočava sa, rekao bih, tri važne odluke u sljedećih nekoliko mjeseci, a to je: početak pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom, sa Albanijom i viznom liberalizacijom za Kosovo. Mislim da je to test kredibilnosti Evropske unije prema regionu i nadam se da će ove odluke biti donesene, jer će to biti jasan znak da cijeli proces ostaje na pravom putu, iako će trebati prilično vremena dok se te zemlje zaista budu mogle pridružiti EU.
