Spasioci i dalje rade, ali sve je manje nade da će uspjeti naći još ljudi koji bi preživjeli i peti dan bez hrane i pod tonama snijega, leda i kamenja
Sve je manje nade da će biti spašeni preostalih 24 nestalih, zapravo zatrpanih ispod 140.000 tona snijega i krša koji su se u srijedu u 16.30 survali na talijanski hotel Rigopiano u Apeninima podno Gran Sassa, na 1200 metara nad morem. Broj nestalih povećan je za jednoga u nedjelju popodne: sjetili su se da je u hotelu legalno radio i Faye Dame, imigrant iz Senegala.
Pripadnici talijanske Gorske službe spašavanja, specijalizirani za planine i spilje, te vatrogasci, opremljeni najosjetljivijim geofonim uređajima, potvrđuju da iz hotela dopiru zvuci, ali ne i ljudski glasovi. Zvuci mogu biti i rezultat slijeganja strukture zgnječenog hotela. U njemu su opstali neki prostori u kojima su nosive grede očuvale prostore sa zrakom. Neki od devetoro izvučenih kažu da su žeđ tažili sišući prljavi snijeg koji je prodro u hotel kroz urvinu i šumu nad njim. I oni svjedoče o drugovima u nesreći koji nisu izdržali, koji su umrli do njih, među inima i žena koju je spašeni muž držao za ruku i hrabrio, ali uzalud.
Ispostavilo se, ali tek jučer, da je turbinska grtalica za razgrtanje snijega s ceste bila na samih 20 kilometara od Hotela kada je vlasnica očajnički zahtijevala da se raskrči put, jer je hotel ostao bez grijanja i svi gosti žele otići, ali se ne mogu probiti. Tražili su je i očajni kotarski dužnosnici, pozvali su ih iz drugih talijanskih oblasti odakle su stigle, ali prekasno za goste Rigopiana. Talijansko državno poduzeće za ceste Anas je u satima prije tragedije čistilo druge ceste u blizini, jer je Prefektura u Pescari smatrala da Hotel Rigopiano nije prioritet. Da nije posrijedi tragedija, bilo bi smiješno znati da je između kotarske vlasti i Prefekture u Pescari razdaljina nekoliko minuta pješke.
Spasioci rade i dalje danonoćno, nadaju se da je još netko čudesno preživio – ali istodobno riskiraju i vlastite živote. Sva masa krša koja se sručila na hotel i pomakla ga nestabilna je sama po sebi. Od petka ne prestaju nove padaline, malo kiša, malo snijeg, što sve pridonosi nestabilnosti terena. A potresi i snijeg i dalje prijete, ne samo njima, nego svemu planinskom području srednje Italije.
U samom Abruzzu smrzle su se tri osobe. Dosad je iz te talijanske oblasti evakuirano 13.000 stanovnika s područja kojima prijete lavine nakon obilnog snijega.
Seizmička napetost
Državno Povjerenstvo za opasan rizik upozorava da se seizmička napetost duž apeninskog hrpta nije iscrpila te da će biti još potresa, do eventualne magnitude 7. Zahtijeva da se statički provjere vijadukti i škole.
“Mogu li dobiti svoje kekse, molim vas”, pitala je šestogodišnja Ludovica Parete talijanske spasioce kad su je uspjeli izvući ispod lavine koja je zatrpala hotel Rigopiano. Ona se, s još dvoje djece, našla u prostoru u koji nije prodrla masa snijega, leda, drveća i kamenja te su ostali živi i izvučeni su nakon dva dana. Ona je, naime, u svoju torbu spremila paketić čokoladnih keksa spremajući se na put kući iz hotela s roditeljima i bratom. Ali, put nikad nije počeo. Njezin je otac Giampiero prvi javio službama da je došlo do katastrofe, a ona i njezin brat su među četvero preživjele djece. Iako im je bilo hladno i prolazili su teško razdoblje zarobljeni pod najmanje tri metra debelom lavinom, spasioci su bili iznenađeni kako su djeca bila fizički dobro kad su ih pronašli. I još više, kako su bila dobro raspoložena i mentalno stabilna. Edoardo Di Carlo, devetogodišnjak, kad je izvučen, pogledao je oko sebe i rekao: “Au, koliko tu ima snijega. Možemo li se ići skijati?” A onda je pitao što se to uopće dogodilo i koliko su bili dolje. Potvrdio je da je bio u sobi za igru kad je lavina oko pet sati poslije podne udarila u hotel te da su igrali biljar. S njim su bili Ludovica te sedmogodišnji Samuel Di Michelangelo. Soba s biljarom se tako pokazala spasonosnom za djecu. U njoj je ostala kutija s bocama Nutelle i boce mineralne vode, pa su imala hranu i piće.
Mamin plač
“Svi su odrasli bili u drugoj sobi. Jedina osoba koju sam čuo bila je Ludovicina majka, koja je plakala”, rekao je. A to je bilo dovoljno da i nju pronađu spasioci. Adriana Vranceanu, u Rumunjskoj rođena majka malene Ludovice, rekla je da je bila nasmrt prestrašena kad je shvatila da bi ostaci hotela mogli postati ledena grobnica za nju i njezinu djecu. Dijelio ih je zid pa nisu mogle jedna drugu vidjeti niti doći u kontakt, ali su mogle razgovarati. “Kad sam shvatila da smo žive, bila sam sigurna da je najgore prošlo te da ćemo biti spašeni. Ali, vrijeme je tako sporo prolazilo i počela sam se bojati najgoreg”. Ali, onda su stigli spasioci koji su je izvukli zajedno s osmogodišnjim sinom Gianfilippom u petak, nekoliko sati prije nego što je izvučena i Ludovica.
Spasioci ističu kako su djeca i roditelji preživjeli jer su se bili spremili za put, svjesni da je izvan hotela vrlo hladno pa su se toplo obukli. Osim toga, lavina je izazvala “iglu efekt” koji ih je štitio od pretjerane hladnoće i vjetrova koji su vani puhali. Paolo Di Quinzio iz obližnjeg grada rekao je kako su svi spašeni bili u određenom stanju šoka, ali kad su ih vidjeli, počeli su se smijati i plakati od sreće. Svi su također bili pothlađeni, ali bez ikakvih drugih težih ozljeda.
Jedan od spasioca, policajac, bio je vrlo iskren. “U Amatriceu (gradić koji je ljetos porušio snažan potres) bilo je strašno. Ali, ono što sam vidio ovdje ne može se s tim uspoređivati. Ovo je potres prekriven s tri metra snijega”, rekao je
