„Prvi čovjek stigao je taksijem, zatim jedna porodica iz Regensburga i na kraju pun autobus potražilaca azila iz Cirndorfa“, piše Nordbajerišer kurir. Pegnic je malo mjesto između Bajrojta i Nirnberga u najjužnijoj saveznoj njemačkoj državi – Bavarskoj, a taj regionalni list jedan je od prvih koji bilježi situaciju u njemačkim prihvatnim centrima nakon „masovnog egzodusa“ i „lavine azilanata sa Kosova“. Te izraze je, naime, upotrebila njemačka ambasade iz Prištine opisujući situaciju o kojoj mediji u Srbiji i regionu izvještavaju već danima.
Ovog vikenda, u listu Bild am Zontag, nedjeljnom izdanju lista Bild, objavljen je tekst pod naslovom „Možemo li da zaustavimo lavinu?“ List prenosi navode njemačke ambasade iz Prištine po kojima „Kosovo mjesečno napušta 25.000 do 30.000 ljudi – to bi za godinu dana iznosilo 300.000 ljudi, odnosno šestina ukupne populacije“, upozoravaju diplomate i apeluju na vladu u Berlinu da „vidljivo skrati njihov boravak u Njemačkoj“.
Trećina potražilaca sa Kosova
Povećan broj potražilaca azila bilježi i Baden-Virtneberg. Kako prenosi Štutgarter nahrihten, od 3.695 zahtjeva za azil podnijetih u januaru u toj saveznoj državi, 35,3 odsto podnijeli su ljudi sa Kosova. Istovremeno, „udio izbjeglica iz Srbije opao je na 8,4, a na trećem mjestu su potražioci azila iz Sirije kojih je bilo 7,9 procenata“. List ukazuje da, „otkako je njemačka vlada u novembru 2014. stavila Srbiju na spisak zemalja sigurnog porekla, sve više Roma izbjeglica iz Srbije stiže u Njemačku bez pasoša, gdje izjavljuju da su sa Kosova, jer, kako smatraju, postoji manja mogućnost da tamo budu vraćeni.“
Ekspert za pitanja izbjeglica vladajuće njemačke Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Matijas Prefrok u izjavi za list iz Štutgarta ovako komentariše situaciju: „U ovoj oblasti ima mnogo prevara i laganja.“ Očigledno je, piše dalje Štutgarter nahrihten, da „stavljanje Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine na spisak zemalja sigurnog porijekla nije bilo dovoljno.
CDU se odavno zalaže da se, kao što je to slučaj u Austriji i Francuskoj, na taj spisak dodaju i Albanija i Kosovo.
Socijaldemokratska partija (SPD) i Zeleni su do sada bili protiv, tako da za tu odluku nije mogla da bude obezbjeđenja većina u Bundesratu.“
Potrebni prevodioci za albanski
Za to vrijeme, u bavarskom gradiću Pegnic raste potreba za prevodiocima sa albanskog, jer „Seftoli Burim ne može sve da postigne sam“, piše u nastavku reportaže Nordbajerišer kurir. „Jedna porodica žali se da im je u sobi suviše hladno, jedna majka traži ljekara zbog upale oka njenog djeteta. Bili su smješteni u jednoj porodici u Erlangenu, slično kao još 100 izbjeglica. Tamo, kaže, ne samo da nije bilo poštovanja od strane te porodice, već nije bilo ni čisto. Prljavština je izazvala alergije kod mnogih, kaže ona.
‘Još nikada u neki smještaj nije došlo odjednom toliko izbjeglica, tako su nam rekli u opštini’, kaže domar Mihael Fojerlajn i osmjehuje se. On je rođeni opmitimista, isto kao i Rene Bernt, vlasnik bivše štamparije u Pegnicu u kojoj se sada nalazi prihvatni centar. Krajem prošle nedjelje imao je pune ruke posla – trebalo je svakom pokazati gde je njegova soba, gdje kupatilo, a gdje kuhinja. Domar Mihael Fojerlajn je pomalo umoran. Čuo je iz Bajrojta da će ove nedjelje stići još sedam izbjeglica, od toga petoro djece. Ali on je spreman, a i kuća je u dobrom stanju.
‘Mnogi iz Njemačke’, kaže, ‘ovdje bi rado živjeli. To je deset puta bolje nego u kampu, u šatoru, dok napolju pada snijeg’.“
